
Anksioznost se ponekad može činiti kao da dolazi “niotkuda”, ali u mnogim slučajevima potaknuta je ili pogoršana negativnim obrascima razmišljanja, nedovoljno razvijenim vještinama suočavanja ili duboko ukorijenjenim uvjerenjima koja djeluju u pozadini.
Upravo tu psihoterapije za anksioznost (terapije razgovorom) mogu napraviti veliku razliku: pomažu vam prepoznati što vas pokreće, kako reagirate i koje korake možete poduzeti da se dugoročno osjećate stabilnije.
U praksi ne postoji jedna univerzalno najbolja terapija za sve. Ipak, za mnoge oblike anksioznosti, kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) često je prvi izbor jer ima najviše dokaza i jasnu strukturu. Drugi pristupi (ACT, MBCT, ekspozicija, psihodinamska terapija, DBT i IPT) mogu biti izvrsni — ovisno o uzroku, simptomima i vašim preferencijama.
Ako želite “mapu” gdje početi, prvo pogledajte vodič o tome što je anksioznost i kako se najčešće liječi, a zatim razmislite koja od opcija ispod najbolje odgovara vašoj situaciji.
Postoji nekoliko vrsta psihoterapije koje se u praksi često koriste i mogu biti učinkovite za liječenje anksioznosti. U nastavku su najčešći pristupi — s jasnim objašnjenjem kada se najčešće biraju.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je jedna od najčešće korištenih intervencija temeljena na dokazima za anksioznost. Fokus je na tome da prepoznate automatske misli, procjene opasnosti i ponašanja izbjegavanja — i da ih postupno mijenjate kroz kognitivne tehnike i vježbe (npr. ekspoziciju).
U praksi, KBT često traje ograničeno vrijeme (npr. jednom tjedno kroz nekoliko mjeseci) i usmjerena je na konkretan problem koji želite riješiti. Ako želite detaljnije, pogledajte i naš vodič: kognitivno-bihevioralna terapija (KBT).
ACT polazi od ideje da su neugodne misli i osjećaji dio ljudskog iskustva, a da stalna borba protiv njih (ili pokušaj potpune kontrole) često povećava patnju. Cilj ACT-a je povećati psihološku fleksibilnost: učite primijetiti misli bez osuđivanja, smanjiti “spajanje” s njima i djelovati u skladu sa svojim vrijednostima čak i kad je teško.
ACT se može provoditi individualno ili grupno, ponekad kratkoročno, a ponekad kroz dulji period. Često se kombinira s drugim pristupima, osobito kada se uz anksioznost javljaju i depresivne teme ili snažno izbjegavanje situacija.
Terapija izlaganjem je specifičan oblik KBT-a koji vas postepeno i planirano izlaže situacijama, mislima ili podražajima koji izazivaju strah. Radi se u kontroliranom, podržavajućem okruženju, tako da korak po korak učite da se anksioznost može smanjiti i bez izbjegavanja.
Ekspozicija može biti posebno korisna kod:
Ako je u pozadini trauma, korisno je pročitati i tekst o povezanosti anksioznosti i traume — jer to može utjecati na izbor terapijskog pristupa i tempo rada.

MBCT kombinira mindfulness (svjesnu pažnju) s KBT tehnikama. Umjesto da “gurate” misli van, učite ih prepoznati kao mentalne događaje i vratiti se na sadašnji trenutak. MBCT se često provodi u grupnom formatu, ali može i individualno.
Tijekom MBCT-a obično učite kako:
Ako su vam tjelesni simptomi izraženi, može pomoći i kombiniranje s jednostavnim tehnikama disanja (npr. disanje 4-7-8) kao dopuna, uz dogovor s terapeutom.
Psihodinamska terapija polazi od ideje da na naše emocije i ponašanja često utječu nesvjesni procesi, ranija iskustva i potisnuti osjećaji. Kroz razgovor i uvid, istražujete obrasce koji se ponavljaju, što se “pokreće” u odnosima i kako prošlost oblikuje sadašnje reakcije.
Ovaj pristup može biti koristan kada je anksioznost povezana s dubljim temama identiteta, odnosa, samopouzdanja ili nerazriješenim iskustvima.
DBT uključuje individualnu terapiju i grupni trening vještina. Posebno naglašava emocionalnu regulaciju, toleranciju na stres, mindfulness i međuljudske vještine. Kod nekih osoba DBT je dobar izbor kada uz anksioznost postoje snažne oscilacije emocija, impulzivnost ili teškoće u odnosima.
IPT se fokusira na odnose i socijalno funkcioniranje. Iako nije primarno razvijena za anksioznost, može biti korisna kada su simptomi snažno povezani s konfliktima, gubitkom, promjenama u ulozi ili komunikacijskim problemima.
Ne postoji univerzalna terapija za anksioznost — najbolji izbor ovisi o uzroku, simptomima i vašim preferencijama. Primjerice, ako je anksioznost povezana s odnosima ili socijalnim stresom, IPT može imati smisla. Ako mislite da su u pozadini nerazriješene traume, psihodinamski pristup ili trauma-informirana terapija može biti bolji smjer.
Ako se pitate kako krenuti “najsigurnije”, često pomaže da prvo razumijete koje su vrste anksioznih poremećaja najbliže vašem iskustvu, pa zatim s terapeutom uskladite plan.
Kada ljudi pitaju “Kako terapija pomaže kod anksioznosti?”, odgovor je obično kombinacija uvida i vještina. Terapija može biti učinkovita jer vam pomaže:
Za pregled šireg pristupa, možete pročitati i vodič o liječenju anksioznosti (terapija, navike, i kada se razmatraju lijekovi).
Psihoterapija je korisna za mnoge ljude, ali postoje situacije kada je važno što prije razgovarati s liječnikom (obiteljskim liječnikom, psihijatrom ili hitnom službom):
Ako živite s anksioznošću, terapija vam može pomoći da razbijete negativne obrasce razmišljanja, smanjite izbjegavanje i izgradite nove vještine suočavanja. Postoje mnoge psihoterapije za anksioznost — i najbolja je ona koja je dobro usklađena s vašim simptomima, ciljevima i odnosom povjerenja s terapeutom.
Za opće informacije o terapijskim opcijama i anksioznosti možete pogledati resurse kao što su NHS i Mayo Clinic.
Disclaimer: Ovaj članak je informativnog karaktera i ne zamjenjuje stručnu procjenu. Ako su simptomi intenzivni ili se pogoršavaju, obratite se liječniku ili kvalificiranom terapeutu.