Postporođajna depresija

Rođenje djeteta može pokrenuti čitav spektar snažnih emocija – od uzbuđenja i radosti do straha, tjeskobe i osjećaja da je sve “previše”. Ponekad se dogodi i nešto što mnogi ne očekuju: depresivni simptomi nakon poroda.

Većina novopečenih majki doživi kratkotrajno razdoblje tzv. postporođajne tuge, poznate kao baby blues (često se u razgovoru kaže i “baby blue”). To obično uključuje promjene raspoloženja, epizode plača, tjeskobu i poteškoće sa spavanjem. Najčešće počinje unutar prva 2 do 3 dana nakon poroda i može potrajati do dva tjedna.

Ipak, kod dijela roditelja simptomi su dugotrajniji i intenzivniji. Tada govorimo o postporođajnoj depresiji. Ponekad se koristi i naziv peripartalna depresija, jer se može javiti još u trudnoći i nastaviti nakon poroda. Rijetko se nakon poroda može razviti i vrlo ozbiljan poremećaj raspoloženja koji se zove postporođajna psihoza.

Važno je naglasiti: postporođajna depresija nije karakterna mana niti “slabost”. U mnogim slučajevima riječ je o komplikaciji razdoblja oko poroda, na koju utječu biološki, psihološki i socijalni faktori. Pravovremeno liječenje može značajno olakšati simptome i pomoći vam da se ponovno osjećate povezano sa sobom i svojom bebom.

Za dodatne medicinske informacije i pregled simptoma možete pogledati i Mayo Clinic te NHS.

Simptomi nakon poroda: baby blues naspram postporođajne depresije

Simptomi depresije nakon poroda mogu varirati i kretati se od blagih do vrlo teških. Razlika između “baby bluesa” i postporođajne depresije često je u trajanju i intenzitetu simptoma, kao i u tome koliko ometaju svakodnevno funkcioniranje.

Simptomi baby bluesa

Simptomi baby bluesa obično traju nekoliko dana do tjedan ili dva nakon rođenja bebe. Mogu uključivati:

• promjene raspoloženja
• anksioznost i pojačanu zabrinutost
• tugu i osjetljivost
• razdražljivost
• osjećaj preopterećenosti
• napade plača
• smanjenu koncentraciju
• promjene apetita
• probleme sa spavanjem

Simptomi postporođajne depresije

Postporođajna depresija se u početku može zamijeniti s postporođajnom tugom, ali simptomi su snažniji i traju dulje. S vremenom mogu utjecati na sposobnost brige o bebi i obavljanja drugih svakodnevnih zadataka.

Simptomi se najčešće razvijaju unutar prvih nekoliko tjedana nakon poroda, ali mogu početi i ranije (tijekom trudnoće) ili kasnije (do godinu dana nakon poroda).

Mogući simptomi uključuju:

• depresivno raspoloženje ili jake promjene raspoloženja
• učestalo ili “previše” plakanja
• poteškoće u povezivanju s bebom
• povlačenje od obitelji i prijatelja
• gubitak apetita ili, suprotno, jedenje znatno više nego inače
• nesanicu ili pretjeranu pospanost
• izražen umor, iscrpljenost ili gubitak energije
• gubitak interesa i zadovoljstva u aktivnostima koje su prije bile ugodne
• intenzivnu razdražljivost i ljutnju
• strah da “niste dobra majka” ili “niste dobar roditelj”
• beznadnost
• osjećaje bezvrijednosti, srama, krivnje ili neadekvatnosti
• smanjenu sposobnost jasnog razmišljanja, koncentracije ili donošenja odluka
• nemir
• jaku anksioznost i/ili napade panike
• misli o nanošenju štete sebi ili svojoj bebi
• ponavljajuće misli o smrti ili samoubojstvu

Neliječena postporođajna depresija može trajati mjesecima ili dulje. Zbog toga je važno potražiti pomoć čim prepoznate da se simptomi ne povlače, da se pogoršavaju ili da narušavaju svakodnevni život.

Postporođajna psihoza (rijetko, ali hitno stanje)

Postporođajna psihoza je rijetko stanje koje se obično razvija unutar prvog tjedna nakon poroda. Simptomi mogu biti vrlo teški i zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu. Mogu uključivati:

• zbunjenost i dezorijentiranost
• opsesivne misli o bebi
• halucinacije i zablude
• teške poremećaje spavanja
• naglo povećanu energiju i osjećaj uznemirenosti
• paranoične misli
• pokušaje nanošenja štete sebi ili bebi

Ovo stanje može dovesti do ponašanja opasnih po život i zahtijeva hitno liječenje, često u bolnici.

Postporođajna depresija kod drugog roditelja

Postporođajna depresija ne pogađa samo majke. Zabilježeno je da i novopečeni očevi, partneri ili drugi roditelj mogu razviti postporođajnu depresiju. Mogu se osjećati tužno, iscrpljeno, preopterećeno, tjeskobno ili primijetiti promjene u prehrani i spavanju – slično kao i majke.

Veći rizik mogu imati roditelji koji su mlađi, koji imaju povijest depresije, imaju izražene partnerske probleme ili su pod većim financijskim pritiskom. Ako ste partner/ica novopečene majke, a primjećujete simptome depresije ili snažne anksioznosti tijekom trudnoće ili nakon poroda, razgovor s liječnikom može biti važan korak.

Kada potražiti liječnika?

Ako se nakon rođenja djeteta osjećate depresivno, može biti neugodno to priznati – ali niste sami. Javite se liječniku obiteljske medicine, ginekologu, babici ili drugom nadležnom zdravstvenom djelatniku ako primjećujete simptome postporođajne tuge ili postporođajne depresije. Ako mislite da se radi o postporođajnoj psihozi, potražite pomoć odmah.

Posebno je važno potražiti stručnu pomoć ako simptomi:

• ne jenjavaju nakon 2 tjedna
• postaju sve izraženiji
• otežavaju brigu o bebi
• otežavaju obavljanje svakodnevnih zadataka
• uključuju misli o tome da ozlijedite sebe ili bebu

Ako imate suicidalne misli (hitno)

Ako u bilo kojem trenutku pomislite da biste mogli ozlijediti sebe ili svoju bebu, potražite pomoć odmah. Zamolite partnera, člana obitelji ili prijatelja da bude uz vas i da preuzme brigu o bebi. Nazovite hitne službe ili se uputite u najbližu hitnu službu.

Također možete razmotriti i ove korake:

• javite se liječniku ili dežurnom zdravstvenom djelatniku
• nazovite ili kontaktirajte stručnjaka za mentalno zdravlje
• obratite se bliskoj osobi od povjerenja (prijatelj/ica, član obitelji)
• ako imate podršku zajednice (npr. duhovni vođa), zatražite pomoć i tamo

Kako pomoći prijateljici/prijatelju ili voljenoj osobi

Osobe s depresijom ponekad ne prepoznaju ili ne priznaju težinu simptoma. Ako sumnjate da netko blizak ima postporođajnu depresiju ili razvija postporođajnu psihozu, pomozite im da što prije dođu do liječničke procjene. Nemojte čekati da “samo prođe”.

Uzroci postporođajne depresije

Ne postoji jedan jedini uzrok postporođajne depresije. Najčešće se radi o kombinaciji faktora, uključujući genetske predispozicije, fizičke promjene nakon poroda i emocionalne izazove.

Genetika

Istraživanja pokazuju da obiteljska anamneza postporođajne depresije (posebno teže forme) može povećati rizik. To ne znači da će se depresija “sigurno” javiti, ali može biti važan dio šire slike.

Fizičke promjene

Nakon poroda dolazi do naglog pada hormona estrogena i progesterona, što kod nekih osoba može pridonijeti promjenama raspoloženja. Hormoni štitnjače također se mogu promijeniti, što može pojačati umor, osjećaj usporenosti i depresivno raspoloženje.

Emocionalni i životni faktori

Nedostatak sna, preopterećenost novim odgovornostima i stres mogu otežati nošenje i s manjim problemima. Neki roditelji postanu zabrinuti zbog svoje sposobnosti brige za novorođenče, mogu se osjećati “izgubljeno” ili kao da su izgubili kontrolu nad životom. I takva iskustva mogu doprinijeti razvoju postporođajne depresije.

Faktori rizika

Postporođajna depresija se može razviti nakon rođenja bilo kojeg djeteta, ne samo prvog. Rizik je veći ako:

• imate povijest depresije (tijekom trudnoće ili ranije u životu)
• imate bipolarni poremećaj
• imali ste postporođajnu depresiju u prethodnoj trudnoći
• u obitelji postoji povijest depresije ili drugih poremećaja raspoloženja
• imali ste stresne događaje u protekloj godini (npr. komplikacije u trudnoći, bolest, gubitak posla)
• beba ima zdravstvene probleme ili posebne potrebe
• imate blizance, trojke ili višestruku trudnoću
• imate poteškoća s dojenjem
• postoji izražen stres u partnerskom odnosu
• imate slab sustav podrške
• imate financijske poteškoće
• trudnoća je bila neplanirana ili neželjena

Komplikacije ako se postporođajna depresija ne liječi

Neliječena postporođajna depresija može narušiti odnos između roditelja i djeteta te stvoriti napetosti u obitelji. Moguće komplikacije uključuju:

Za majke

• simptomi mogu potrajati mjesecima ili dulje i ponekad prerasti u trajni depresivni poremećaj
• poteškoće s dojenjem i rutinama
• teže povezivanje i briga o djetetu
• povećan rizik od samoozljeđivanja ili samoubilačkih misli
• povećan rizik od budućih epizoda velike depresije

Za drugog roditelja/partnera

• emocionalni stres može se “preliti” na partnera i povećati rizik depresije
• pogoršanje partnerskih odnosa
• osjećaj preopterećenosti i iscrpljenosti

Za djecu

• veća vjerojatnost emocionalnih i bihevioralnih poteškoća
• problemi sa spavanjem i hranjenjem
• intenzivnije plakanje i teže umirivanje
• moguća kašnjenja u razvoju jezika

Prevencija: što možete učiniti unaprijed

Ako imate povijest depresije (osobito postporođajne), dobro je obavijestiti liječnika ako planirate trudnoću ili čim saznate da ste trudni. Tijekom trudnoće liječnik vas može češće pratiti i, po potrebi, predložiti probirne upitnike.

Blaga depresija se ponekad može ublažiti grupama podrške, savjetovanjem ili drugim terapijama, dok se u nekim situacijama mogu preporučiti i antidepresivi (ponekad i tijekom trudnoće, ovisno o procjeni koristi i rizika).

Nakon poroda, rani pregled može pomoći u prepoznavanju simptoma. Ako imate povijest postporođajne depresije, liječnik može predložiti ranu psihoterapiju ili lijekove odmah nakon poroda. Mnogi antidepresivi se mogu koristiti i tijekom dojenja uz medicinski nadzor.

Dijagnoza

Liječnik će obično razgovarati s vama o osjećajima, mislima i mentalnom zdravlju kako bi procijenio radi li se o kratkotrajnom “baby bluesu” ili postporođajnoj depresiji. Često se radi i probir na depresiju pomoću upitnika. Po potrebi se mogu naručiti i dodatne pretrage kako bi se isključili drugi moguće uzroci simptoma (npr. problemi sa štitnjačom).

Ne morate se sramiti – postporođajna depresija je česta. Što jasnije opišete simptome, to ćete lakše vi i vaš liječnik izraditi plan koji vam stvarno pomaže.

Liječenje

Trajanje liječenja i oporavka ovisi o težini simptoma i individualnim potrebama. Ako postoji i drugo zdravstveno stanje (npr. smanjena aktivnost štitnjače), liječenje tog stanja može biti važan dio oporavka. Liječnik vas može uputiti i stručnjaku za mentalno zdravlje.

Baby blues

Baby blues najčešće prolazi sam od sebe u nekoliko dana do 1–2 tjedna. U međuvremenu može pomoći:

• odmarati se kad god možete
• prihvatiti pomoć obitelji i prijatelja
• povezati se s drugim novim mamama/roditeljima
• odvojiti vrijeme za osnovnu brigu o sebi (hrana, voda, tuš, kratki predah)
• izbjegavati alkohol i rekreativne droge
• ako postoje poteškoće s dojenjem, razgovarati sa savjetnikom za laktaciju

Postporođajna depresija

Postporođajna depresija se često liječi psihoterapijom (terapija razgovorom), lijekovima ili kombinacijom oba pristupa:

Psihoterapija

Razgovor s psihijatrom, psihologom ili psihoterapeutom može pomoći u razumijevanju emocija, učenju tehnika suočavanja i postavljanju realnih ciljeva. Kod nekih osoba korisna je i obiteljska ili partnerska terapija. Primjeri pristupa uključuju kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT) i interpersonalnu psihoterapiju.

Antidepresivi

Liječnik može predložiti antidepresive, osobito ako su simptomi izraženiji ili druge mjere nisu bile dovoljne. Ako dojite, važno je uključiti liječnika u procjenu koristi i rizika te odabrati terapiju koja je kompatibilna s dojenjem.

Drugi lijekovi

U nekim slučajevima mogu se kratkotrajno dodati i drugi lijekovi, primjerice kod teške anksioznosti ili nesanice. O tome uvijek odlučuje liječnik prema individualnoj procjeni.

U nekim zemljama (primjerice u SAD-u) postoji lijek posebno odobren za postporođajnu depresiju, poput breksanolona (Zulresso), koji se daje intravenski i zahtijeva nadzor u zdravstvenoj ustanovi tijekom primjene. Istražuju se i oralne (tabletirane) opcije s potencijalno sličnim učinkom.

Uz odgovarajuće liječenje simptomi se obično poboljšavaju. Ipak, važno je nastaviti s planom liječenja i nakon poboljšanja, jer prerani prekid terapije može povećati rizik od povratka simptoma.

Postporođajna psihoza

Postporođajna psihoza zahtijeva hitno liječenje, najčešće u bolnici. Liječenje može uključivati kombinacije lijekova (antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, benzodiazepini) te, u određenim slučajevima, elektrokonvulzivnu terapiju (EKT) kada se procijeni da je to najbrži i najučinkovitiji put do stabilizacije.

Boravak u bolnici može otežati dojenje i rutine, pa je često potrebna i dodatna podrška (npr. podrška za laktaciju) dok traje liječenje.

Način života i kućni savjeti (uz stručnu pomoć)

Uz profesionalni tretman, neke navike mogu ubrzati oporavak i dati osjećaj strukture. Pokušajte birati ono što je realno za vaš životni ritam s bebom:

• uvedite laganu tjelesnu aktivnost (npr. kratke šetnje s bebom) kad god je moguće
• prioritizirajte odmor i “spavanje kad beba spava” kad možete
• birajte jednostavnu, hranjivu hranu i redovitije obroke
• postavite realna očekivanja – kućanstvo ne mora biti savršeno
• odvojite kratko vrijeme za sebe (tuš, čitanje, kratki izlazak)
• ne izolirajte se: razgovarajte s partnerom, obitelji ili prijateljima
• tražite i prihvatite pomoć (čuvanje bebe, obrok, obavljanje kupovine)

Zapamtite: briga o bebi uključuje i brigu o vama.

Suočavanje i podrška

Razdoblje nakon poroda već je zahtjevno, a depresija ga može dodatno otežati. Ipak, važno je znati da postporođajna depresija nije ničija krivnja – riječ je o zdravstvenom stanju koje se može liječiti.

Može biti korisno pitati liječnika ili terapeuta o lokalnim grupama podrške za nove roditelje. Ponekad i razgovor s osobama koje prolaze slična iskustva može pomoći da se osjećate manje usamljeno.

Priprema za pregled: što ponijeti i što pitati

Nakon prvog pregleda liječnik vas može uputiti stručnjaku za mentalno zdravlje. Nekima pomaže da na pregled dođu s osobom od povjerenja kako bi lakše zapamtili informacije.

Što možete učiniti prije termina

Možete pripremiti kratku bilješku koja uključuje:

• koje simptome imate i koliko dugo traju
• postojeća zdravstvena stanja (fizička i mentalna)
• popis lijekova i dodataka koje uzimate (uključujući doze)
• pitanja koja želite postaviti

Pitanja koja možete postaviti liječniku

• Koja je najvjerojatnija dijagnoza i zašto?
• Koje terapije bi mi mogle pomoći u mojoj situaciji?
• Koje su moguće nuspojave terapije koju predlažete?
• Koliko brzo mogu očekivati poboljšanje?
• Je li terapija kompatibilna s dojenjem (ako dojim)?
• Koliko dugo je liječenje obično potrebno?
• Koje promjene načina života imaju najviše smisla za mene sada?
• Koliko često trebam dolaziti na kontrole?
• Koliki je rizik povratka simptoma u budućnosti i što mogu učiniti da ga smanjim?

Što liječnik može pitati vas

Liječnik ili stručnjak za mentalno zdravlje može vas pitati, primjerice:

• Koji su simptomi i kada su se pojavili?
• Jesam li primijetili pogoršanje ili poboljšanje kroz vrijeme?
• Utječu li simptomi na brigu o bebi?
• Osjećate li se povezano s bebom onako kako ste očekivali?
• Možete li spavati kad imate priliku?
• Kako biste opisali razinu energije i apetit?
• Koliko često osjećate anksioznost, razdražljivost ili ljutnju?
• Jeste li imali misli o samoozljeđivanju ili o tome da ozlijedite bebu?
• Kakvu podršku imate u svakodnevnoj brizi?
• Postoje li dodatni stresori (financije, odnosi, posao)?
• Jeste li ranije imali dijagnozu depresije ili bipolarnog poremećaja, i što je tada pomoglo?

Za kraj

Postporođajna depresija je česta i ozbiljna, ali i lječiva. Niste sami, i niste “slabi” ako vam je teško. Rani razgovor s liječnikom, babicom ili terapeutom može biti prvi korak prema olakšanju i sigurnosti – i za vas i za vašu bebu.

Disclaimer: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled, dijagnozu i savjet liječnika. Ako imate zabrinjavajuće simptome ili misli o samoozljeđivanju, potražite hitnu medicinsku pomoć.