Uzroci i faktori rizika za anksioznost

Zašto neko razvije anksioznost, a neko ne – iako žive slične živote? Odgovor je u kombinaciji nasljeđa, biologije mozga i tijela, ranih iskustava, ličnog stila mišljenja i trenutnih stresora. Ovaj vodič, napisan jednostavno ali stručno, razlaže uzroke i faktore rizika po domenima, objašnjava kako se međusobno “uklapaju”, te nudi praktične korake za procjenu i prevenciju.

Kratko: anksioznost je multifaktorska. Rijetko postoji “jedan uzrok”; obično je riječ o sklopu predispozicije + okidača + obrazaca koji problem održavaju.

Detaljnije pročitaj u našem vodiču: Anksioznost: detaljan vodič o simptomima, uzrocima, i tretmanu

Šta se podrazumijeva pod uzroci i faktori rizika za anksioznost?

• Uzroci (mehanizmi): procesi u tijelu/psihi koji direktno doprinose anksioznosti (npr. hiperreaktivna HPA-osovina, uvjetovana strahom nakon traume).
• Faktori rizika: karakteristike ili okolnosti koje povećavaju vjerovatnoću razvoja anksioznosti (npr. porodična historija, rani gubitak, hronični stres na poslu, visok unos kofeina).
• Okidači: događaji koji “pokrenu” epizodu (npr. noćni panični napad nakon perioda neprospavanih noći).
• Održavajući faktori: ponašanja i navike koje zadržavaju problem (izbjegavanje, sigurnosna ponašanja, doomscrolling, neredovan san).

Detaljnije o simptomima pročitaj u našem vodiču: [Simptomi anksioznosti].

Velika slika: bio-psiho-socijalni model

Anksioznost najčešće nastaje kao suma malih doprinosa iz četiri grupe:

1. Genetska i porodična ranjivost
2. Biologija i zdravlje tijela (neurotransmiteri, hormoni, san, supstance)
3. Psihološki obrasci (učenja, uvjerenja, perfekcionizam, tolerancija nesigurnosti)
4. Socijalni/okolišni faktori (stresovi, odnosi, ekonomija, kultura)

U praksi: osoba sa nasljednom osjetljivošću + nedostatkom sna i viškom kofeina + perfekcionizmom u zahtjevnom poslu + manjkom podrške → znatno veći rizik da anksioznost poraste i potraje.

Genetski i porodični faktori

• Porodična historija anksioznih i srodnih poremećaja (depresija, PTSP, OCD) povećava rizik.
• Temperament u djetinjstvu: inhibiranost, visoka osjetljivost, plašljivost, povučenost u nepoznatom.
• Modelovanje: djeca uče kako odrasli reaguju na stres; preuveličane brige i izbjegavanje u porodici mogu postati “default”.

Šta možete učiniti?
Prepoznati porodični obrazac ne znači “sudbinu”. Planirajte rane preventivne korake (higijena sna, rad na mislima, trening tolerancije nesigurnosti, ekspozicija malim izazovima).

Povezano: [Anksioznost kod djece].

Biološki faktori (mozak, hormoni, tijelo)

Neurotransmiteri i moždane mreže

• Uloga serotonina, noradrenalina, GABA u regulaciji raspoloženja i pobuđenosti.
• Amygdala (detektor prijetnje) i prefrontalni korteks (kontrola/interpretacija); kod anksioznosti često pojačana “alarmna” reaktivnost i slabija kognitivna modulacija.

HPA-osovina i stres hormoni

• Hronično povišen kortizol (dugotrajan stres) mijenja pobuđenost, spavanje, pažnju i probavu → “tijelo stalno na oprezu”.

San i cirkadijalni ritam

• Manjak sna, kasni ekrani i neredovan ritam povećavaju anksioznost, posebno jutarnji nemir.

Somatska stanja

• Štitnjača (hiper/hipo), anemija, srčane aritmije, hipoglikemija, astma/COPD, GERB mogu pogoršati ili imitirati anksiozne simptome.

Supstance i lijekovi

• Kofein/energetska pića, nikotin i alkohol (rebound anksioznost) su česti pojačivači.
• Neki lijekovi (npr. stimulansi) mogu povećati nemir i lupanje srca.

Šta možete učiniti?
Provjeriti san i kofein, uraditi osnovne medicinske pretrage kad su simptomi novi/jaki, voditi “dnevnik okidača” (kafa, šećer, ekrani, kasno spavanje).

Povezano: Liječenje anksioznosti (učinak KBT-a, higijene sna i, po potrebi, lijekova).

Psihološki faktori (učenja i stilovi mišljenja)

Rani obrasci i iskustva

• Nesigurna privrženost, kritična okolina, rani gubici, trauma.
• Naučena procjena svijeta kao opasnog i sebe kao “nedovoljno sposobnog”.

Kognitivni stilovi

• Katastrofiziranje, čitanje misli, pretjerana generalizacija.
• Niska tolerancija nesigurnosti (“moram imati 100% kontrolu”).
• Perfekcionizam i rigidna uvjerenja (“ne smijem pogriješiti”).

Ponašanja koja održavaju problem

• Izbjegavanje (donosi kratko olakšanje → dugoročno širi strah).
• Sigurnosna ponašanja (npr. izlaz blizu vrata, stalno mjerenje pulsa) sprečavaju učenje da je situacija zapravo podnošljiva.

Šta možete učiniti?
Krenuti s kognitivno-bihevioralnim alatima: identifikovati misli, reći “možda, a možda i ne”, planirati postepenu ekspoziciju bez sigurnosnih ponašanja.

Povezano: [Prevencija i samopomoć].

Socijalni i okolišni faktori

• Hronični stres na poslu/školi, visoki zahtjevi i niska kontrola.
• Mobing/burnout, nesigurna ili konfliktna radna/porodična sredina.
• Finansijski pritisci, briga o članovima porodice, roditeljstvo bez podrške.
• Socijalna izolacija ili preseljenje/relokacija.
• Kultura i stigma (otežano traženje pomoći).

Šta možete učiniti?
Mapirajte najveće stresore, uvedite granice i mikro-odmore, radite na podršci (porodica, prijatelji, grupa, terapeut), a gdje je moguće – pregovarajte o opterećenju/rasporedu.

Tabela: faktori po domenima (uz brze intervencije)

Za specifične protokole samopomoći vidjeti: [Prevencija i samopomoć].

Okidači: šta tipično “podiže” anksioznost

• Nedostatak sna nekoliko noći zaredom
• Skok unosa kofeina / energetska pića / dehidracija
• Doomscrolling i negativne vijesti kasno navečer
• Neočekivani zahtjev (prezentacija, rok, izlaganje)
• Tjelesni simptomi (puls, vrtoglavica) koje osoba pogrešno protumači kao opasnost
• Podsjetnici na traumu (mirisi, mjesta, zvukovi)

Šta pomaže odmah?
“SOS” set: sporo disanje 4–6/min (duži izdah), uzemljenje 5-4-3-2-1, kratka šetnja/istezanje, čaša vode, ostati u situaciji dok val ne prođe (mikro-ekspozicija).

Zašto se anksioznost “održava” iako znamo da nije realna?

• Negativno potkrepljenje: izbjegavanje smanji strah kratkoročno, pa ga mozak nauči kao “rješenje”, iako dugoročno problem raste.
• Selektivna pažnja: um traži “dokaze” prijetnje, propušta neutralne signale.
• Kognitivne distorzije: vjerujemo “što ako” mislima kao činjenicama.
• Biološka senzibilizacija: što smo češće pobuđeni, niži je prag za novi alarm.

Rješenje = kombinacija: ekspozicija + rad na mislima + san + smanjenje supstanci + podrška.

Posebne grupe: specifični rizici i prilagodbe

Djeca i adolescenti

• Rani separacijski strah, školsko izbjegavanje, socijalne mreže i FOMO.
• Fokus: roditeljski coaching (manje prezaštićivanja, više podrške za hrabrost), školske prilagodbe, dječja KBT.

Trudnice i postpartalno

• Hormonalne promjene, brige o bebi/porodu, manjak sna.
• Prva linija: psihoterapija, san, disanje, podrška; medikacija samo uz ginekologa/psihijatra.

Starije osobe

• Više somatskih komorbiditeta, polifarmacija; veći rizik nuspojava sedativa.
• KBT i mindfulness su učinkoviti; pažljivo doziranje lijekova.

Mini-screening: procijeni vlastite rizike (5 pitanja)

Za svako DA dodaj po 1 bod:

1. Imate li bliskog srodnika s anksioznošću/depresijom?
2. Spavate li <6,5 h prosječno i često kasno koristite ekran?
3. Pijete li ≥2 jaka napitka s kofeinom poslije 14h?
4. Često izbjegavate situacije zbog anksioznosti (vožnja, pozivi, gužve)?
5. Imate li dugotrajan hronični stres bez jasnog plana podrške/granica?

0–1: nizak trenutni rizik • 2–3: srednji (vrijedi uvesti rutine) • 4–5: povišen (razmislite o strukturi samopomoći i razgovoru sa stručnjakom).

Nije dijagnostički alat – služi orijentaciji.

Kada obavezno potražiti stručnu pomoć?

• Simptomi traju > 2–4 sedmice i remete posao/školu/odnose/san
• Uporna izbjegavanja, sužavanje života
• Izražena depresivnost, beznađe ili misli o samopovređivanju
• Sumnja na medicinski uzrok (štitnjača, aritmije, anemija…)
• Upotreba alkohola/sedativa radi “smirenja”

Ako si u Sloveniji i u krizi: 116 123 (Samarijan & Sopotnik, 24/7) • 01 520 99 00 (Klic v duševni stiski, 19–07h) • 116 111 (TOM, djeca/mladi, 12–20h).

FAQ (People Also Ask)

Je li anksioznost nasljedna?
Postoji genetska sklonost, ali okolina, navike i naučeni obrasci imaju ogroman utjecaj – zato su prevencija i terapija učinkovite.

Može li kofein pogoršati anksioznost?
Da, kod mnogih. Probaj 2–4 sedmice bez kofeina i prati razliku.

Zašto je anksioznost gora ujutro?
Prirodno viši kortizol + manjak sna + kasni ekrani. Pomažu svjetlo/šetnja nakon buđenja, doručak s proteinom, higijena sna.

Može li anksioznost doći “niotkuda”?
Često postoji kombinacija “skrivenih” faktora (san, kofein, stres, podsjetnici na traumu) + način tumačenja tjelesnih signala.

Šta je najvažniji prvi korak?
Stabilizovati san i kofein, naučiti sporo disanje, započeti male ekspozicije i razmotriti KBT.

Sažetak (što ponijeti)

• Anksioznost nastaje zbrojem predispozicije i okolnosti – nije “krivica”, nego obrazac koji se može mijenjati.
• Najveći efekat daju san, redukcija kofeina, KBT alati, ekspozicija i podrška.
• Ako simptomi traju ili se pogoršavaju – potražite stručnu pomoć.

Dalje čitanje (interno linkovanje):

• [Simptomi anksioznosti] – kako se manifestuje i šta je znak za uzbunu
• [Vrste anksioznih poremećaja] – GAD, panični, socijalna anksioznost, fobije, PTSP
• [Liječenje anksioznosti] – KBT, lijekovi, prirodni pristup