Depresija kod djece: simptomi, uzroci i liječenje

Ovaj vodič detaljno objašnjava što je depresija kod djece, kako prepoznati rane znakove, koje su najčešće zablude, te koji su učinkoviti načini liječenja i podrške u obitelji i školi.

Vodič kroz depresiju: sve na jednom mjestu: Depresija – simptomi, uzroci, vrste, liječenje i prevladavanje 2025

Uvod: zašto je Depresija važna tema kod djece

Depresija u dječjoj dobi dugo je bila neprepoznata, jer se često skriva iza “teškog ponašanja”, povlačenja ili školskog neuspjeha. No depresija kod djece je stvarna, mjerljiva i – uz pravovremenu pomoć – vrlo dobro izlječiva. Rana intervencija značajno smanjuje rizik od kronifikacije simptoma, problema u odnosima, školskog izostajanja i kasnijih poremećaja raspoloženja.

Roditelji najčešće primijete promjene sna i apetita, oscilacije raspoloženja, razdražljivost, gubitak interesa za igru i aktivnosti koje je dijete voljelo, te poteškoće koncentracije. Učitelji primijete pad motivacije, socijalno povlačenje i poteškoće u izvršavanju zadataka. Ovaj članak daje strukturiran, praktičan pregled kako prepoznati, razgovarati i pomoći.

Definicija i osnovni pregled

Depresija je poremećaj raspoloženja koji se očituje trajnom tugom ili razdražljivošću, gubitkom interesa, smanjenom energijom i nizom fizičkih i kognitivnih simptoma. Kod djece se često manifestira više kroz razdražljivost i somatske tegobe nego kroz klasičnu tugu. Simptomi moraju trajati najmanje dva tjedna i uzrokovati smetnje u školi, obitelji ili među vršnjacima.

Procjena uključuje razgovor s djetetom, roditeljima i učiteljima, psihometrijske upitnike prilagođene dobi, te po potrebi pedijatrijski pregled kako bi se isključila stanja koja oponašaju depresivne simptome (npr. anemija, hipotireoza). Prema referentnim smjernicama (Mayo Clinic, WHO, pedijatrijske udruge), tretman se individualizira prema dobi, težini i kontekstu.

Simptomi i znakovi

Simptomi variraju s dobi. Kod mlađe djece češći su razdražljivost, plačljivost i somatske pritužbe (bol u trbuhu, glavobolja). Kod starije djece i adolescenata izraženiji su osjećaj praznine, bezvrijednosti, gubitak interesa i promjene u spavanju i apetitu.

• Trajna tuga ili razdražljivost (više od dva tjedna)
• Gubitak interesa za igru, sport, druženja
• Poteškoće koncentracije, zaboravnost, lošiji školski uspjeh
• Promjene sna: nesanica ili pretjerano spavanje
• Promjene apetita i težine
• Nisko samopoštovanje, negativan govor o sebi
• Somatske tegobe bez jasnog organskog uzroka (trbuh, glava)
• Povlačenje, izbjegavanje škole ili aktivnosti
• Razdražljivost, “kratak fitilj”, konfliktnost
• Misli o smrti (kod starije djece/adolescenata – zahtijevaju hitnu procjenu)

Kako prepoznati depresiju ključni znakovi: Simptomi Depresije.

Uzroci i faktori rizika

Depresija je rezultat interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. Ulogu imaju genetika, neurobiologija, temperament i učenje, kao i stresori iz okoline: vršnjačko nasilje, akademski pritisak, obiteljski sukobi, gubitak, kronične bolesti.

• Genetika i obiteljska povijest: veći rizik ako postoji depresija kod roditelja ili bliskih srodnika.
• Neurobiologija: promjene u neurotransmiterima (serotonin, noradrenalin, dopamin) i stresnim sustavima (HPA osa).
• Psihološki faktori: negativna uvjerenja o sebi, perfekcionizam, slabe strategije suočavanja.
• Socijalni faktori: nasilje, izolacija, siromaštvo, migracije, akademski pritisak.
• Somatska stanja: hipotireoza, anemija, dijabetes, kronične bolne dijagnoze.

Vrste / podtipovi

Kod djece i adolescenata najčešće se susreću sljedeći obrasci:

• Veliki depresivni poremećaj (MDD): izraženi simptomi, pad funkcioniranja, epizode traju tjednima do mjesecima.
• Perzistentni depresivni poremećaj (distimija): dugotrajniji, blaži simptomi (≥ godinu dana kod djece) uz trajnu tugaljivost/razdražljivost.
• Sezonski obrazac: simptomi se pogoršavaju u jesensko-zimskim mjesecima.
• Depresija s atipičnim obilježjima: povećan apetit i spavanje, osjetljivost na odbijanje.
• Komorbiditet: anksiozni poremećaji, ADHD, poremećaji učenja, somatske bolesti.

Važno je razlikovati normalne razvojne tuge i frustracije od kliničke slike koja zahtijeva tretman. Procjena se oslanja na sveobuhvatan razgovor, upitnike i promatranje u više okruženja (dom, škola, aktivnosti).

Metode liječenja i terapije (klasične + multidisciplinarne)

Tretman se planira individualno i uključuje dijete, roditelje i školu. Za blagu do umjerenu depresiju kod djece prva linija su psihoterapijski pristupi; kod umjerene do teške razmatra se i farmakoterapija uz blisku pedijatrijsko-psihijatrijsku kontrolu.

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): prepoznavanje i izmjena negativnih obrazaca mišljenja, bihevioralna aktivacija, vještine suočavanja.
• Interpersonalna terapija (IPT-A): fokus na odnose, gubitke, konflikte i socijalne vještine.
• Obiteljska terapija: komunikacija, granice, rutine, uloga roditelja u podršci i strukturi dana.
• Školska podrška: individualizirani plan (olakšani rokovi, kraće zadaće, mirno mjesto za testove).
• Farmakoterapija: u težim slučajevima – antidepresivi s pedijatrijskim dokazima i strogo praćenje (učinkovitost, nuspojave, sigurnost).

KBT, lijekovi i prirodni pristupi Liječenje Depresije – pregled pristupa i indikacija, uključujući kombinirane modele (terapija + lijekovi).

Prirodni i alternativni pristupi (uz stručni nadzor)

Prirodni pristupi mogu biti koristan dodatak, ali ne zamjena za stručnu terapiju. Uvijek je potreban dogovor s pedijatrom/psihijatrom, osobito kod lijekova i dodataka prehrani.

• San i ritam dana: redovito vrijeme spavanja/buđenja, ograničenje ekrana navečer, lagana rutina pred spavanje.
• Tjelesna aktivnost: 30–45 minuta umjerene aktivnosti većinu dana; dokazano poboljšava raspoloženje.
• Prehrana: proteini uz doručak, cjelovite žitarice, omega-3 izvori, dovoljno tekućine.
• Mindfulness i disanje: jednostavne vježbe (npr. 4-7-8) prilagođene dječjoj dobi.
• Društvena podrška: poticanje sigurnih, podržavajućih odnosa s vršnjacima i obitelji.

Prema smjernicama (Mayo Clinic, WHO, meta-analize) prirodni pristupi se kombiniraju sa stručno vođenom terapijom.

Prevencija i samopomoć (za obitelj i školu)

Prevencija se oslanja na stabilne rutine, dobru komunikaciju i rano prepoznavanje pogoršanja. Roditelji i škola igraju ključnu ulogu.

• Rutine i struktura: predvidljiv dnevni raspored, “sidra” u danu (obroci, učenje, igra, san).
• Komunikacija: “otvorena pitanja”, aktivno slušanje, validacija emocija (“Vidim da ti je teško…”).
• Upravljanje stresom: plan za testove/projekte, razbijanje zadataka na manje korake.
• Digitalna higijena: ograničavanje doomscrollinga, offline aktivnosti prije spavanja.
• Plan za relaps: popis ranih znakova pogoršanja i koraci (kontakt terapeuta, školski koordinator).

Česte greške i mitovi

• “To je samo faza, proći će samo od sebe”: nekad prođe, ali odgađanje pomoći povećava rizik od pogoršanja.
• “Ako pitam o tužnim mislima, ‘posadit ću’ ideju”: razgovor ne izaziva problem; naprotiv, smanjuje izolaciju i sram.
• “Dobro jede i spava – znači nije depresija”: kod mnoge djece dominira razdražljivost, povlačenje ili somatizacija.
• “Lijekovi su uvijek nužni”: ne; za blage oblike prva linija je psihoterapija i podrška, lijekovi selektivno.
• “Ocjene su pale jer je lijeno”: pad koncentracije i motivacije česti su simptomi, ne “karakterna mana”.

Komplikacije i povezanost s drugim stanjima

Neliječena depresija kod djece može dovesti do akademskih poteškoća, problema u odnosima, rizičnih ponašanja i većeg rizika od kasnijih epizoda tijekom adolescencije i odrasle dobi. Česte su komorbidnosti s anksioznim poremećajima, ADHD-om, poremećajima učenja i somatskim bolestima. Zbog toga je važno koordinirati skrb između obitelji, škole, pedijatra i mentalnog zdravlja.

U težim slučajevima s prisutnim mislima o samoozljeđivanju potrebna je hitna procjena stručnjaka i sigurnosni plan (kontakti, uklanjanje sredstava, nadzor, krizni brojevi).

Kako razgovarati s djetetom (model u 4 koraka)

• Primijeti i imenuj: “Vidim da si često tužan/razdražljiv…”.
• Validiraj: “Razumijem da ti je teško; imaš pravo osjećati tako”.
• Otvori mogućnosti: “Hajde da zajedno smislimo plan – što bi ti pomoglo?”.
• Dogovor i struktura: male, dostižne akcije (rutina sna, kratke šetnje, kontakt s terapeutom).

Uloga roditelja i škole

Roditelji postavljaju ton doma – toplina, granice i predvidljivost smanjuju stres. Škola je partner: razrednik, pedagog/psiholog i predmetni nastavnici mogu prilagoditi zadatke, omogućiti pauze, te osigurati podršku u kriznim situacijama (npr. diskretni izlazak iz učionice).

• Individualizirane prilagodbe: smanjeni obujam zadaća, dodatno vrijeme, mirno mjesto za testove.
• Sigurnosni signal: dogovoreni znak kojim dijete može zatražiti pauzu bez skretanja pažnje.
• Koordinator: jedna osoba u školi koja prati plan i komunikaciju s roditeljima.

Kućni “starter plan” (14 dana)

• Tjedan 1: fiksno vrijeme spavanja/buđenja; 10–15 min šetnje dnevno; doručak s proteinima; 10 min vođenog disanja/mindfulnessa; 1 mala aktivnost koja je djetetu ugodna.
• Tjedan 2: povećaj šetnju na 20–30 min; 1 društvena aktivnost s vršnjakom/rođakom; razbij domaće zadaće na blokove od 10–15 min; večernja rutina bez ekrana 60 min prije sna.

Plan ne zamjenjuje stručnu pomoć; služi kao most do terapije i način da se obnovi osjećaj uspjeha kroz male, ostvarive korake.

Što očekivati od terapije i kako mjeriti napredak

• Jasni ciljevi: (npr. povratak u školu, 3 druženja tjedno, 8 h sna noću).
• Alati praćenja: kratki tjedni upitnici raspoloženja, dnevnik aktivnosti, bilješke roditelja/učitelja.
• Provjere: evaluacija svakih 4–6 tjedana; po potrebi prilagodba plana.

FAQ

Kako razlikovati “loš dan” od depresije kod djeteta?

Ako promjene traju ≥ 2 tjedna, zahvaćaju više područja (škola, odnosi, igra) i dijete gubi interes ili energiju, radi se o više od prolaznog pada raspoloženja.

Može li dijete imati depresiju bez tuge?

Da. Kod djece je razdražljivost često dominantan simptom: “eksplozije” bijesa, netolerancija na frustraciju, sukobi – osobito uz povlačenje i somatske tegobe.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Odmah ako su prisutne misli o smrti ili samoozljeđivanju. U ostalim slučajevima, ako simptomi traju ≥ 2 tjedna i ometaju funkcioniranje, dogovorite procjenu kod dječjeg psihijatra/psihologa.

Jesu li lijekovi sigurni za djecu?

Lijekovi se uvode selektivno, za umjerene do teške slučajeve i uvijek uz stručno praćenje. Roditeljska edukacija o koristima, rizicima i planu praćenja je obavezna.

Kako mogu pomoći kod kuće?

Rutine sna, redoviti obroci, planirane šetnje, limit ekrana, podržavajuća komunikacija i aktivna suradnja sa školom. Male, dostižne akcije svaki dan.

Zaključak

Depresija kod djece je izlječiva uz ranu procjenu, terapiju i podršku okoline. Što ranije prepoznamo uzorak simptoma i krenemo s intervencijom, to su ishodi bolji.