Depresija u trudnoći: simptomi, uzroci, liječenje i samopomoć

Depresija11. Septembra 2025.

Kratki sažetak: Ovaj vodič objašnjava što je depresija u trudnoći (prenatalna/perinatalna depresija), kako je prepoznati, koje su sigurne opcije liječenja (psihoterapija, lijekovi, promjene načina života) te praktične korake samopomoći i prevencije.

Vodič kroz depresiju: sve na jednom mjestuDepresija – simptomi, uzroci, vrste, liječenje i prevladavanje 2025

Uvod: zašto je Depresija važna u trudnoći

Trudnoća je period velikih promjena – fizičkih, hormonskih i životnih. Dok mnoge trudnice očekuju “samo sreću”, stvarnost je često složenija: depresija u trudnoći može pogoditi žene bez obzira na dob, socioekonomski status ili raniju povijest mentalnog zdravlja.

Prepoznavanje znakova depresije, razumijevanje uzroka i rana potpora ključni su za zdravlje majke i bebe.

U stručnoj literaturi susreću se pojmovi prenatalna depresija (tijekom trudnoće) i perinatalna depresija (tijekom trudnoće i nakon poroda)

. Važno je naglasiti da se depresivni simptomi ne smiju normalizirati kao “samo hormoni”. Pravovremena pomoć značajno smanjuje rizike i poboljšava ishode, što potvrđuju kliničke smjernice i velike meta-analize (npr. organizacije poput WHO, ACOG, NICE, Mayo Clinic navode potrebu za ranim prepoznavanjem i liječenjem).

Definicija i osnovni pregled

Depresija u trudnoći je kliničko stanje trajno sniženog raspoloženja, gubitka interesa i energije te promjena u spavanju, apetitu i koncentraciji, prisutno većinu dana, gotovo svaki dan, kroz najmanje dva tjedna. Razlikuje se od prolaznih promjena raspoloženja koje su česte u trudnoći. Kod dijela žena simptomi su blagi, dok su kod drugih umjereni do teški, uz značajno narušene svakodnevne funkcije.

U dijagnostici se koriste validirani upitnici (npr. EPDS – Edinburgh Postnatal Depression Scale) i klinički intervju. Stručnjaci procjenjuju trajanje simptoma, težinu, učinak na funkcioniranje te prate prisutnost anksioznosti, paničnih simptoma ili posttraumatskog stresa.

Cilj je razlikovati prenatalnu depresiju od “normalnih” emocionalnih oscilacija i od drugih stanja (npr. hipotiroidizam, anemija) koja mogu oponašati simptome.

Simptomi i znakovi

Kako prepoznati depresiju ključni znakovi Simptomi depresije

  • Trajna tuga, bezvoljnost, osjećaj praznine ili beznađa.
  • Smanjen interes za aktivnosti koje su prije bile ugodne; povlačenje iz odnosa.
  • Promjene apetita (pojačan ili smanjen), neželjeni porast ili gubitak težine.
  • Promjene spavanja: nesanica ili pretjerana pospanost (hipersomnija).
  • Umor, manjak energije, usporenost pokreta ili, rjeđe, psihomotorni nemir.
  • Poteškoće s koncentracijom, donošenjem odluka i pamćenjem.
  • Krivnja, bezvrijednost, osjećaj da “nisam dobra majka/partnerica”.
  • Somatske tegobe (glavobolje, bolovi u tijelu, probavne smetnje) bez jasnog organskog uzroka.
  • U težim slučajevima: misli o smrti ili samoubojstvu – hitno zatražiti stručnu pomoć.

Simptomi se mogu preplitati s anksioznošću u trudnoći (briga, napetost, panični napadi), što je česta kombinacija i zahtijeva integriran pristup liječenju. Ako primijetite da su znakovi depresije prisutni većinu dana i traju barem dva tjedna, obratite se liječniku ili psihologu.

Uzroci i faktori rizika

Zašto nastaje depresija: Uzroci Depresije.

  • Hormonalne promjene: fluktuacije estrogena i progesterona utječu na neurotransmitere (serotonin, dopamin), što može pogoršati raspoloženje.
  • Ranija povijest depresije/anksioznosti ili obiteljska sklonost.
  • Psihosocijalni stres: financijske brige, posao, preseljenje, manjak podrške, partnerski konflikti.
  • Neplanirana ili visoko rizična trudnoća, komplikacije (npr. gestacijski dijabetes, preeklampsija), raniji gubitci trudnoće.
  • Kronične bolesti, bol, anemija, problemi sa štitnjačom, nedostatak željeza ili vitamina D/folata.
  • Spavanje i ritam: loša kvaliteta sna i neredovite navike.
  • Substancije: alkohol, nikotin; oprez s biljnim suplementima (npr. kantarion/gospina trava) u trudnoći.
  • Životne okolnosti: trauma, nasilje, zlostavljanje, socijalna izolacija.

Najčešće je riječ o kombinaciji bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. Stručne smjernice preporučuju probir (screening) tijekom antenatalnih pregleda, osobito kod žena s ranijim epizodama ili povišenim rizikom.

Vrste / podtipovi

Depresivni poremećaji u trudnoći mogu se klasificirati prema težini i prezentaciji:

  • Blaga, umjerena ili teška epizoda velike depresije (MDD), s peripartum početkom.
  • Depresija s anksioznošću (miješana slika), česta u trudnoći.
  • Perinatalna depresija – obuhvaća razdoblje trudnoće i prvih 12 mjeseci nakon poroda; razlikovati od postporođajne depresije koja započinje nakon poroda.
  • Ponavljajuće epizode kod žena s ranijom poviješću depresije.

U praksi je važno precizno odrediti težinu i komorbiditete (npr. anksioznost, PTSP) jer to mijenja terapijske preporuke i plan praćenja.

Metode liječenja i terapije

Liječenje depresije – KBT, lijekovi i prirodni pristupi

Terapija se individualizira prema težini simptoma, trajanju, ranijoj povijesti i preferencijama pacijentice. U blagim slučajevima naglasak je često na psihoterapiji i strukturiranim intervencijama načina života. Kod umjerenih do teških epizoda, ili kada psihoterapija nije dovoljna, razmatra se farmakoterapija uz pažljivu procjenu koristi i rizika za majku i fetus.

  • Psihoterapija: Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i interpersonalna terapija (IPT) imaju snažnu dokaznu podlogu za prenatalnu depresiju. Terapija uči prepoznavati misaone obrasce, regulirati emocije, komunicirati potrebe i rješavati konflikte.
  • Farmakoterapija: Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) (npr. sertralin) često su prvi izbor kada su potrebni lijekovi. Odluka se donosi zajednički s ginekologom i psihijatrom, uz informirani pristanak, procjenu rizika neliječenja i dobitaka liječenja.
  • Praćenje: Redovite kontrole simptoma (npr. EPDS), nuspojava, spavanja i funkcioniranja; plan poroda i postporođajnog praćenja.
  • Dodatne opcije: U odabranim slučajevima razmatra se svjetlosna terapija, grupne intervencije, partnersko savjetovanje.

Neliječena depresija u trudnoći nosi rizike (povećani stres, lošija briga o sebi, teža anemija, slabije praćenje trudnoće), pa je često veća šteta ne liječiti nego primijeniti provjerene terapije uz nadzor. Smjernice (npr. WHO, ACOG, NICE) naglašavaju važnost individualiziranog pristupa i sigurnosnih protokola.

Prirodni i alternativni pristupi

  • San i ritam: dosljedno vrijeme spavanja i buđenja; higijena sna (bez ekrana prije spavanja, prozračna soba, lagana večera).
  • Prehrana: redoviti obroci, proteini i složeni ugljikohidrati; unos folata, željeza i vitamina D prema preporukama liječnika; razmotriti omega-3 (DHA/EPA) u skladu s antenatalnim savjetima.
  • Tjelesna aktivnost za trudnice: šetnje, prenatalna joga, lagano istezanje – uz suglasnost liječnika.
  • Mindfulness i tehnike disanja: svjesnost, kratke vođene meditacije, progresivna mišićna relaksacija.
  • Društvena potpora: plan podrške (partner, obitelj, prijatelji), uključivanje u grupe za trudnice.
  • Vođenje dnevnika: praćenje okidača, raspoloženja i zahvalnosti.
  • Oprez s biljnim pripravcima: npr. kantarion može imati interakcije i nije rutinski preporučen u trudnoći bez liječničkog nadzora.

Prirodni pristupi mogu biti vrijedna dopuna, no u umjerenim i teškim epizodama nisu zamjena za psihoterapiju ili lijekove. Sigurnost majke i fetusa je prioritet; sve dodatke i biljne pripravke treba usuglasiti s liječnikom.

Prevencija i samopomoć

  • Plan samopomoći: raspored spavanja, kratke šetnje, nutritivno uravnoteženi obroci, vrijeme za opuštanje i podršku.
  • Komunikacija: otvoreno podijelite brige s partnerom i bliskima; uključite ih u plan podrške.
  • Granice: smanjite preopterećenje, recite “ne” zahtjevima koji premašuju vaše kapacitete.
  • Digitalna higijena: ograničite negativne sadržaje i usporedbe na društvenim mrežama.
  • Rutina kontrole: redoviti antenatalni pregledi i probir na depresiju/anksioznost.
  • Plan poslije poroda: dogovorite pomoć prvih tjedana (spavanje, kućanski poslovi, obroci) kako biste smanjili rizik postporođajne depresije.

Ako doživite misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu, potražite hitnu pomoć. To je znak težine bolesti, a ne slabosti. Uz liječenje, prognoza je dobra.

Česte greške i mitovi

  • “To su samo hormoni, proći će.” – Hormoni utječu na raspoloženje, ali trajni i jaki simptomi zahtijevaju procjenu i često liječenje.
  • “Lijekovi su uvijek opasniji od bolesti.” – Neliječena depresija nosi vlastite rizike. Odluka o lijekovima temelji se na pažljivoj procjeni koristi i rizika.
  • “Ako tražim pomoć, znači da sam loša majka.” – Naprotiv, traženje pomoći je odgovorno i hrabro.
  • “Sve trudnice moraju biti stalno sretne.” – Emocije su promjenjive; potražiti podršku je normalno.
  • “Prirodni dodaci su uvijek sigurni.” – Nisu svi. Biljni pripravci mogu imati interakcije ili rizike u trudnoći; savjetujte se s liječnikom.

Komplikacije i povezanost s drugim stanjima

Neliječena depresija u trudnoći povezuje se s lošijom samoskrbi, slabijim pridržavanjem antenatalnih preporuka, nezdravijim navikama (loš san, neredoviti obroci), pojačanom anksioznošću i većim rizikom od postporođajne depresije. Kod nekih žena može se povećati rizik za poteškoće u povezivanju s djetetom, a stres i nesanica mogu nepovoljno utjecati na opće zdravlje.

Komorbiditet s anksioznim poremećajima, PTSP-om ili bipolarnim poremećajem zahtijeva posebno pažljivo praćenje i koordinaciju između ginekologa, psihijatra i psihoterapeuta. U svim slučajevima rana intervencija poboljšava ishode.

FAQ

Kako razlikovati normalne promjene raspoloženja od depresije u trudnoći?

Normalne oscilacije su kratkotrajne i ne narušavaju bitno funkcioniranje. Depresija u trudnoći traje barem dva tjedna, većinu dana, uz gubitak interesa, umor, promjene sna/apetita i osjećaj beznađa. Ako dvojite, obratite se liječniku.

Jesu li antidepresivi (npr. SSRI) sigurni u trudnoći?

Sigurnost i potreba procjenjuju se individualno. Kod umjerene/teške depresije dobit liječenja često nadmašuje rizik neliječenja. Odabir lijeka, doziranje i praćenje provode ginekolog i psihijatar uz informirani pristanak.

Može li psihoterapija biti dovoljna?

Da, osobito kod blažih slučajeva. KBT ili IPT imaju snažnu potporu dokaza. Ako simptomi potraju ili su teški, razmatra se kombinacija s farmakoterapijom.

Koje su prirodne strategije sigurne u trudnoći?

Higijena sna, umjerena prenatalna fizička aktivnost, prehrana bogata nutrijentima, mindfulness/tehnike disanja i snažna socijalna potpora. O biljnim pripravcima i dodacima uvijek se savjetovati s liječnikom.

Što učiniti ako imam suicidalne misli?

To je hitno stanje. Odmah se obratite hitnoj službi ili dostupnom zdravstvenom timu. Uz pomoć i liječenje, simptomi se mogu značajno smanjiti i prognoza je dobra.

Kako partner i obitelj mogu pomoći?

Razumijevanje, strpljenje, praktična pomoć (kućanski poslovi, obroci), poticanje na odmor i podrška u traženju stručne pomoći. Zajednički plan podrške smanjuje opterećenje.

Zaključak

Depresija u trudnoći je česta i liječiva. Rano prepoznavanje, podrška i prilagođeno liječenje donose bolje ishode za majku i bebu. Za daljnje čitanje i dublje razumijevanje posjetite naš vodič: Pročitajte i ovaj vodič.

Loading Next Post...
Zapratite nas
Search
U trendu
Loading

Signing-in 3 seconds...

Signing-up 3 seconds...