Dijagnostika depresije: kriteriji, testovi i klinička procjena

Ovaj vodič objašnjava kako se postavlja dijagnostika depresije: od prvog razgovora i skriniga do formalnih kriterija (DSM-5/ICD-11), procjene težine i diferencijalne dijagnoze.

Uvod: zašto je Dijagnostika depresije važna

Pravilna dijagnostika depresije skraćuje put do učinkovitog liječenja i smanjuje rizik od komplikacija. Čitalac ovdje dobija jasan, praktičan okvir: što pitati, koje testove očekivati i kada potražiti pomoć.

Za širu sliku teme pogledajte i klaster: Krenite od osnova: Depresija (kompletan pregled).

Definicija i osnovni pregled

U kliničkoj praksi, dijagnostika depresije obuhvata integraciju tri izvora informacija: (1) klinički intervju i opažanje, (2) psihometrijski instrumenti (npr. PHQ-9, BDI, HAM-D) te (3) medicinska procjena (diferencijalna dijagnoza, laboratoriji, komorbiditeti). Prema međunarodnim klasifikacijama (DSM-5 i ICD-11), za veliki depresivni poremećaj potrebno je trajanje simptoma najmanje dvije sedmice, prisutnost depresivnog raspoloženja i/ili gubitka interesa/užitka (anhedonija) te skup dodatnih simptoma koji uzrokuju klinički značajno oštećenje funkcioniranja.

Simptomi i znakovi

Za detaljan pregled svih simptoma pogledajte: Kako prepoznati depresiju: ključni znakovi.

• Uporno sniženo raspoloženje, gubitak interesa ili zadovoljstva (anhedonija).
• Promjene apetita i sna (nesanica ili hipersomnija), psihomotorna usporenost ili agitacija.
• Umor, oslabljena koncentracija, osjećaj krivnje ili bezvrijednosti.
• Ponavljajuće misli o smrti ili samoubistvu — hitno procijeniti sigurnost.

Uzroci i faktori rizika

Depresija nastaje djelovanjem bioloških, psiholoških i okolišnih faktora. Više o korijenima problema: Genetika, stres i okolina: uzroci depresije.

• Biološki: naslijeđe, neurotransmiteri, upalni procesi, os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna (HPA).
• Psihološki: obrasci mišljenja, trauma, perfekcionizam, nizak self-esteem.
• Okolišni: hronični stres, gubitci, socijalna izolacija, fizičke bolesti.

Screening i psihometrija: PHQ-9, BDI, HAM-D

Screening prepoznaje osobe s mogućom depresijom; ne postavlja definitivnu dijagnozu. Najčešći alati su PHQ-9 (samoprocjena), BDI (Beckov inventar depresije) i HAM-D (Hamiltonova ljestvica — kliničar ocjenjuje). Rezultate uvijek tumačiti u kontekstu kliničkog intervjua, trajanja simptoma i funkcionalnog oštećenja.

U praksi, PHQ-9 ≥ 10 često signalizira klinički značajnu depresivnu simptomatologiju koja zaslužuje potpuniju procjenu. Kod sumnje na suicidalni rizik, provodi se strukturirana procjena (npr. ciljanim pitanjima o planu, namjeri i sredstvima) uz hitne mjere sigurnosti.

Klinički intervju i psihijatrijska procjena

• Biopsihosocijalni okvir: sadašnji simptomi, početak i tok, okidači, porodična i lična anamneza, stresori, rad i odnosi.
• Funkcionisanje: uticaj simptoma na posao/školu, brigu o sebi, odnose i slobodno vrijeme.
• Rizik: procjena suicidalnih misli, samopovređivanja, zlostavljanja, upotrebe supstanci.
• Specifikatori: melankolične osobine, atipične karakteristike, sezonski obrazac, psihotični simptomi itd.

Ako imate misli o samoubistvu ili se osjećate nesigurno, odmah potražite pomoć. Nazovite 112 ili kontaktirajte lokalne hitne službe. Niste sami i pomoć je dostupna.

Medicinska procjena i laboratoriji

Psihijatrijski simptomi često se preklapaju sa somatskim stanjima. Cilj je isključiti reverzibilne uzroke i prepoznati komorbiditete koji utiču na dijagnostiku depresije i plan liječenja.

• Fizički pregled i vitalni znakovi; osnovna neurološka procjena po potrebi.
• Laboratoriji (orijentaciono): TSH (štitnjača), kompletna krvna slika, glukoza, elektroliti, jetreni i bubrežni enzimi, B12/folat; po indikaciji vitamin D, feritin, CRP/ESR.
• Dodatno po indikaciji: test na trudnoću (kod žena fertilne dobi), skrining na supstance, EKG prije određenih lijekova, upućivanje specijalistima.

Diferencijalna dijagnoza

• Anksiozni poremećaji (preklapanje simptoma; procijeniti dominantne tegobe, npr. panični napadi).
• Bipolarni spektar (anamneza hipomanije/manije; oprez s antidepresivima bez stabilizatora raspoloženja).
• Poremećaji štitnjače, nedostatak B12/folata, anemije, upalne i autoimune bolesti.
• Upotreba supstanci/medikamenata (npr. kortikosteroidi, izotretinoin, alkoholi i dr.).
• Normalna tugovanja naspram poremećaja raspoloženja: trajanje, težina i oštećenje funkcioniranja.

Vrste / podtipovi

Formalni podtipovi pomažu u planiranju terapije: veliki depresivni poremećaj (MDD), perzistentni depresivni poremećaj (distimija), psihotična depresija, sezonski obrazac, postporođajna depresija. Specifikatori (melankolične/atipične karakteristike, anksiozna uznemirenost) dodatno usmjeravaju terapijske odluke.

Procjena težine i praćenje toka

Težina se procjenjuje kombinacijom kliničke prosudbe, utjecaja na funkcionisanje i skora na valjanim skalama. Kontrolna mjerenja (npr. PHQ-9 svakih 2–4 sedmice) pomažu u objektivnom praćenju odgovora na terapiju i prilagođavanju plana.

Metode liječenja i terapije

Opcije uključuju psihoterapiju (npr. KBT, interpersonalna), farmakoterapiju (SSRI, SNRI i dr.), kombinirane pristupe te postupke za teže/slabo-odgovorne slučajeve (npr. EKT, rTMS). Detaljan pregled opcija: Kompletan vodič kroz liječenje depresije.

• KBT/IPT: prva linija kod blage do umjerene depresije; korisna i uz lijekove.
• Lijekovi: kod umjerene do teške depresije, uz praćenje nuspojava i interakcija.
• Kombinacija: često najefikasnija kod teže simptomatologije ili komorbiditeta.

Prirodni i alternativni pristupi

Promjene životnog stila (san, fizička aktivnost, ishrana), mindfulness i tehnike disanja imaju podršku u literaturi kao adjuvant uz standardno liječenje. O suplementima (npr. omega-3, S-adenozil-metionin) raspravljati s ljekarom zbog interakcija i kvaliteta preparata.

• San i ritam: higijena sna, stabilan raspored.
• Kretanje: umjerena aerobna aktivnost 3–5x sedmično.
• Povezanost: socijalna podrška, strukturirane aktivnosti.

Prevencija i samopomoć

Plan samopomoći uključuje prepoznavanje okidača, dnevnik raspoloženja, mikro-ciljeve i relapse plan.

Česte greške i mitovi

• „Test = dijagnoza”: samoprocjene su korisne, ali ne zamjenjuju kliničku procjenu.
• Ignorisanje trajanja i oštećenja funkcioniranja: kriteriji zahtijevaju oboje.
• Previđanje bipolariteta: važna je anamneza hipomanije/manije prije propisivanja antidepresiva.
• Bez provjere somatskih uzroka: osnovni laboratoriji i pregled su dio standarda.

Komplikacije i povezanost s drugim stanjima

Neliječena depresija povećava rizik od hroničnosti, relapsa, samopovređivanja, zloupotrebe supstanci i kardiometaboličkih bolesti. Uobičajeni komorbiditeti su anksioznost, PTSP, hronični bol, dijabetes i bolesti štitnjače. Crvene zastavice: psihotični simptomi, katatonija, suicidalni plan te brzo pogoršanje — zahtijevaju hitnu procjenu.

FAQ

Koja je razlika između „screeninga” i dijagnoze?

Skrining (npr. PHQ-9) prepoznaje moguće slučajeve, dok dijagnozu postavlja stručnjak kroz intervju, kriterije (DSM-5/ICD-11) i procjenu funkcionisanja. Skrining nikada nije dovoljan sam za sebe.

Smijem li se osloniti na online testove?

Online upitnici mogu pomoći u prepoznavanju znakova depresije, ali služe kao orijentir. Ako je skor povišen ili imate tegobe > 2 sedmice, potražite profesionalnu procjenu.

Kada treba uraditi laboratorijske analize?

Kada je depresija nova, teška, atipična ili uz komorbiditete, te prije početka određenih lijekova. Osnovni paneli (npr. TSH, krvna slika, glukoza) pomažu isključiti stanja koja oponašaju depresiju.

Može li depresija proći bez liječenja?

Ponekad blage epizode prolaze, ali bez podrške rizik relapsa i hroničnosti je veći. Rana dijagnostika i adekvatno liječenje poboljšavaju ishod i kvalitet života.

Kako procijeniti suicidalni rizik i šta uraditi?

Direktno pitajte o mislima, planu, namjeri i dostupnosti sredstava. U slučaju rizika, odmah osigurajte sigurnost i kontaktirajte 112 ili lokalne hitne službe; ostanite uz osobu do dolaska pomoći.

Zaključak

Učinkovita dijagnostika depresije spaja klinički intervju, validirane skale i medicinsku procjenu.