Rak dojke

RAK DOJKE5. Novembra 2025.

Sažetak: Rak dojke je najčešći rak među ženama globalno. Ovaj vodič obuhvaća rane znakove, kada i kako na probir (screening), dijagnostičke pretrage, stadije (TNM), molekularne podtipove, liječenje (kirurgija, zračenje, sistemske terapije), nuspojave i potporu, rehabilitaciju, prevenciju i smanjenje rizika, te FAQ. Informacije su edukativne i ne zamjenjuju savjet liječnika.


Što je rak dojke

Rak dojke nastaje kada se stanice dojke počnu nekontrolirano dijeliti, stvarajući tumor koji može invadirati okolna tkiva ili metastazirati u udaljene organe (kosti, jetra, pluća, mozak). Većina tumora potječe iz mliječnih kanalića (duktalni) ili režnjića (lobularni). Postoje i neinvazivne lezije poput DCIS-a (duktalni karcinom in situ) koje su ograničene na kanaliće.

I muškarci mogu oboljeti (≈0,5–1% svih slučajeva), no znatno rjeđe nego žene.


Tko obolijeva i koliki je rizik

  • Dob je najvažniji čimbenik rizika (većina slučajeva nakon 50. godine).
  • Genetika i nasljeđe: Mutacije u genima BRCA1/2, PALB2 i dr. povisuju rizik; obiteljska anamneza (majka/sestra/kćer) je značajna.
  • Hormonski čimbenici: Rana menarha, kasna menopauza, izostanak trudnoća ili kasna prva trudnoća, hormonska terapija u menopauzi (HNL) – sve može utjecati na rizik.
  • Životni stil: Višak tjelesne mase (osobito postmenopauzalno), alkohol, fizička neaktivnost.
  • Gustoća dojki otežava detekciju na mamografiji i može biti samostalan čimbenik rizika.

Oko polovice slučajeva javlja se bez prepoznatljivih specifičnih čimbenika osim spola i dobi – zato je probir ključan.

Je li rak dojke genetski?

Osim nekih vrsta raka kože, rak dojke je najčešći rak kod osoba kojima je pri rođenju pripisana ženska spolna pripadnost. Neke osobe imaju veću vjerojatnost razvoja bolesti zbog genetskih čimbenika koji povećavaju rizik – detaljnije objašnjeno u vodiču genetski faktori raka dojke.


Rak dojke

Rani znakovi i simptomi

  • Bezbolna ili bolna kvržica u dojci ili pazuhu.
  • Promjene kože: „narančina kora“, crvenilo, otok, ulceracije.
  • Promjene bradavice: uvlačenje, iscjedak (osobito krvav), promjena položaja ili oblika.
  • Asimetrija dojki, novonastala deformacija ili promjena volumena.
  • Bol u dojci nije najčešći rani znak, ali može biti prisutan.

Mnoge kvržice su benigne (ciste, fibroadenomi). Ako primijetiš rane znakove raka dojke, odmah se obrati liječniku.


Probir (screening): mamografija, UZV, MRI

Cilj probira je otkriti rak prije simptoma. Organizirani programi (državni) i oportunistički probir (prema uputi liječnika) razlikuju se po dobi i učestalosti.

  • Mamografija je temelj probira. U mnogim sustavima prosječno‑rizične žene započinju redovite mamografije oko 40.–50. godine i nastavljaju do 70.–75. prema nacionalnim programima.
  • Guste dojke: U žena s visokim udjelom žljezdanog tkiva, mamografija može biti manje osjetljiva; nadopuna UZV‑om ili MRI‑jem može se razmatrati individualno.
  • Visok rizik (npr. nositeljice BRCA mutacije, jaka obiteljska anamneza): često se preporučuje godišnji MRI dojki od mlađe dobi + mamografija prema dobi/protokolu.
  • Samopregled dojki: iako ne zamjenjuje probir, svjesnost o vlastitim dojkama i brza obrada svake nove promjene je važna.

Napomena: Smjernice se mijenjaju; pratite aktualne nacionalne preporuke i razgovarajte s liječnikom o dobi početka i učestalosti probira s obzirom na osobni rizik.


Kada na genetsko savjetovanje i testiranje (BRCA i dr.)

Razmislite o uputi u genetsko savjetovalište ako imate:

  • Rak dojke u mladoj dobi (<50 g.) ili trostruko negativan rak <60 g.
  • Dva ili više bliska srodnika s rakom dojke/jajnika/prostate/pankreasa.
  • Muški rak dojke u obitelji.
  • Poznata patogena varijanta (BRCA1/2, PALB2…) u obitelji.
    Savjetovanje uključuje procjenu rizika, razgovor o testiranju i preventivnim mogućnostima (pojačani probir, kemoprevencija, profilaktičke operacije u visokorizičnih).

Dijagnostika: od snimanja do biopsije

  • Slikovne metode: mamografija, UZV dojki i pazuha, po potrebi MRI; za procjenu proširenosti kod uznapredovalih bolesti CT/PET‑CT/scintigrafija kostiju.
  • Biopsija iglom (core‑needle) potvrđuje dijagnozu i omogućuje patohistološku i imunohistokemijsku analizu: ER/PR (hormonski receptori), HER2 status, Ki‑67 (proliferacija).
  • Genomski testovi (npr. višegenetski paneli) mogu pomoći kod ranog, hormonski osjetljivog raka u procjeni koristi od kemoterapije.
  • Staging: procjena limfnih čvorova (klinički i slikovno) i udaljenih metastaza.

Stadij raka dojke

Stadiji (TNM) i što znače

  • Stadij 0: DCIS (rak „u mjestu“), ograničen na kanaliće.
  • Stadiji I–III (rani/locoregionalni): ovisno o veličini tumora (T), limfnim čvorovima (N) i lokalnoj proširenosti.
  • Stadij IV (metastatski): širenje na udaljene organe.
    Stadij utječe na prognozu i izbor terapije; jednako su važni biološki čimbenici (podtip, gradus, receptori).

Molekularni podtipovi (ER/PR, HER2, TNBC) i zašto su bitni

  • HR‑pozitivan (ER/PR+) / HER2‑negativan: najčešći; često dobro reagira na hormonsku terapiju (endokrinu).
  • HER2‑pozitivan: prekomjerna ekspresija HER2 receptora; liječi se anti‑HER2 ciljanim lijekovima + kemoterapijom / hormonskom terapijom ovisno o HR statusu.
  • Trostruko negativan (TNBC): ER‑, PR‑ i HER2‑; skloniji agresivnijem tijeku; terapija uključuje kemoterapiju i, u dijela bolesnica, imunoterapiju (ovisno o biomarkerima).

Liječenje: kirurgija, zračenje, sistemske terapije

Terapiju planira multidisciplinarni tim (kirurg, onkolog, radioterapeut, patolog, radiolog, psiholog/fizioterapeut).

Kirurgija

  • Operacija poštedom dojke (lumpektomija) + obično zračenje dojke nakon zahvata.
  • Mastektomija (uklanjanje dojke) – potrebna kod većih ili multifokalnih tumora, recidiva, ili po izboru; mogućnost rekonstrukcije (odmah ili odgođeno) implantatima ili vlastitim tkivom.
  • Sentinel biopsija (stražarski limfni čvor) ili aksilarna disekcija ovisno o zahvaćenosti čvorova.

Zračenje (radioterapija)

  • Nakon poštedne operacije standardno zračenje cijele dojke (često skraćeni protokoli – hipofrakcioniranje).
  • Dodatni „boost“ na područje tumorskog ležišta prema procjeni.
  • Nakon mastektomije – zračenje stijenke prsnog koša i/ili regionalnih čvorova kod povišenog rizika.

Sistemske terapije

Endokrina terapija
  • Endokrina terapija (HR+): tamoksifen (premeno), inhibitori aromataze (postmeno), ponekad supresija jajnika; trajanje obično 5 godina ili dulje prema riziku.
  • Kemoterapija: daje se neoadjuvantno (prije operacije) radi smanjenja tumora ili adjuvantno (poslije) radi smanjenja rizika povrata; režimi prema podtipu i stadiju.
  • Anti‑HER2 terapije (HER2+): monoklonska protutijela i/ili konjugati; u ranoj i metastatskoj bolesti prema smjernicama.
  • CDK4/6 inhibitori (HR+/HER2–, uznapredovala bolest): u kombinaciji s endokrinom terapijom.
  • Imunoterapija (odabrani TNBC s biomarkerima) u neoadjuvantnom ili metastatskom okruženju.
  • PARP inhibitori (germline BRCA): u odabranih bolesnica s ranim i metastatskim rakom.
  • Koštana zaštita (bisfosfonati/denosumab) kod metastaza u kostima ili postmenopauzalnih HR+ bolesnica prema smjernicama.

Liječenje je individualizirano: ovisi o stadiju, receptorskome statusu, dobi, komorbiditetima i preferencijama bolesnice.


Nuspojave i potporne mjere

  • Kirurgija: bol, ograničenje pokreta, rizik limfedema nakon zahvata na pazušnim čvorovima.
  • Zračenje: umor, iritacija kože, rijetko oštećenje srca/pluća (ovisno o polju).
  • Kemoterapija: mučnina, gubitak kose, anemija/neutropenija, periferna neuropatija.
  • Endokrina terapija: valunzi, zglobovi, promjene raspoloženja; gustoća kostiju (potreban nadzor).
  • Anti‑HER2/ostale ciljane terapije: specifične nuspojave (npr. kardiotoksičnost) uz kardiološki nadzor kad je indicirano.

Potporne mjere: antiemetici, nutritivna i psihološka potpora, fizikalna terapija, savjeti za kožu, vježbe snage/rastezanje, liječenje valunga i genitalnih simptoma po smjernicama, stomatološka priprema kod koštane terapije.


Rehabilitacija, limfedem i život nakon terapije

  • Vježbe ruke/ramena započeti prema uputi (često 1.–2. tjedan nakon operacije).
  • Prevencija limfedema: izbjegavanje ozljeda/infekcija ruke, postupno opterećenje, kompresija po potrebi, edukacija o znakovima (oticanje, zatezanje).
  • Kontrole: plan praćenja definira tim (anamneza, klinički pregled; slikovne kontrole prema dobi i preostalom tkivu).
  • Rad, seksualno i mentalno zdravlje: otvoren razgovor i dostupne grupe podrške.

Prehrana, tjelovježba i stil života

  • Tjelesna aktivnost (aerobna + snaga) poboljšava umor, kvalitetu života i pomaže održavanju težine.
  • Prehrana: naglasak na cjelovitoj hrani, povrću/voću, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, ribama; ograničiti alkohol i ultra‑prerađenu hranu.
  • Težina: održavanje zdrave tjelesne mase osobito je važno postmenopauzalno.
  • Dodatci prehrani: ciljano i po indikaciji; „čudotvorne“ kure izbjegavati.

Prevencija i smanjenje rizika

  • Alkohol ↓, aktivnost ↑, zdrava tjelesna masa, dojenje kada je moguće.
  • Pažljivo razmotriti hormonsku terapiju u menopauzi (koristi/risici).
  • Kod visokog genetskog rizika: pojačani probir (MRI), kemoprevencija u odabranih, te profilaktičke operacije uz multidisciplinarno savjetovanje.

Posebne situacije (trudnoća, dojenje, muškarci)

  • Rak dojke u trudnoći: dijagnostika i liječenje moguće su uz prilagodbe (npr. izbjegavanje određenih lijekova/terapija po trimestru); nužan timski pristup.
  • Dojenje nakon liječenja: ovisi o vrsti zahvata/terapije; individualno savjetovanje.
  • Muškarci: rjeđi, no terapijska načela slična; često HR‑pozitivni tumori; važna svijest i rana obrada promjena.

FAQ – najčešća pitanja

  1. Od koje dobi trebam mamografiju?
    Odgovor ovisi o nacionalnim smjernicama i osobnom riziku; u mnogim sustavima početak je oko 40.–50. godine, uz periodičnost 1–2 godine. Visokorizične žene započinju ranije uz MRI.
  2. Imam gustu dojku – što sada?
    Razgovarajte o dopuni probira UZV‑om ili MRI‑jem; gustina smanjuje osjetljivost mamografije.
  3. Je li svaka kvržica rak?
    Ne. Mnoge su benigne, ali svaku novu promjenu treba procijeniti.
  4. Mogu li vježbati tijekom liječenja?
    Da, uz prilagodbe; tjelovježba smanjuje umor i poboljšava funkciju.
  5. Hoću li izgubiti kosu na kemoterapiji?
    Ovisi o protokolu; moguće je i hlađenje vlasišta (scalp‑cooling) gdje je dostupno.
  6. Utječe li prehrana na ishod?
    Zdrava prehrana podržava oporavak; ne postoje dokazi za „magiju“; izbjegavajte restriktivne ili „detoks“ kure bez nadzora.
  7. Mogu li zatrudnjeti nakon liječenja?
    Planiranje trudnoće je moguće, ali uz onkološko‑ginekološko savjetovanje; ponekad se preporučuje odgoda.
  8. Što je ciljano liječenje?
    Lijekovi usmjereni na specifične „mete“ (npr. HER2, CDK4/6, PARP u BRCA mutacijama) – djelotvorni su u odabranim podskupinama.
  9. Kako se prati nakon završetka terapije?
    Redovne kontrole prema planu; slikovne pretrage prema simptomima i dobi/operaciji; potpora pri povratku na posao i svakodnevicu.
  10. Mogu li muškarci dobiti rak dojke?
    Da, rjeđe; simptomi slični (kvržica, iscjedak, uvlačenje bradavice).
  11. Je li sigurna hormonska nadomjesna terapija (HNL)?
    Za neke žene koristi mogu nadmašiti rizike; odluka je individualna uz liječnika.
  12. Što je DCIS?
    Neinvazivna lezija (stadij 0) ograničena na kanaliće; obično se liječi kirurški (i često zračenjem) radi sprječavanja invazivnog raka.

Resursi kojima vjerujemo:

Klinika Mayo: Duktalni karcinom in situ (DCIS)

Klinika u Clevelandu: Rak dojke

Američko društvo za borbu protiv raka: Znakovi i simptomi raka dojke

Nacionalna zaklada za rak dojke: Znakovi i simptomi raka dojke

Susan G. Komen: Upozoravajući znakovi raka dojke

Leave a reply

Previous Post

Next Post

Zapratite nas
Search
U trendu
Loading

Signing-in 3 seconds...

Signing-up 3 seconds...