Selektivni mutizam: simptomi, uzroci i liječenje

Selektivni mutizam (SM) je anksiozni poremećaj u kojem osoba može govoriti u sigurnim i poznatim okruženjima, ali u određenim društvenim situacijama govor postaje izrazito otežan ili nemoguć. Najčešće počinje u ranom djetinjstvu (oko polaska u vrtić ili školu), ali se može javiti i u adolescenciji i odrasloj dobi.

Koliko je čest selektivni mutizam?

SM je rijedak i pogađa manje od 1% populacije. Češće se prepoznaje kod djece nego kod odraslih. Djevojčice se dijagnosticiraju nešto češće, iako razlike mogu biti djelomično posljedica društvenih očekivanja i pristranosti u opažanju.

Koji su simptomi selektivnog mutizma?

„Selektivno“ u nazivu ovog stanja znači da se događa samo u određenim situacijama (imajte na umu da nije riječ o namjernom ili promišljenom izboru da se ne govori). Ako imate SM, nemate problema s razgovorom u ugodnim situacijama. Međutim, stalno vam je razgovor težak ili nemoguć u neugodnim situacijama.

Simptomi mogu poprimiti različite oblike. Neki ljudi uopće ne mogu govoriti (ili gotovo ne mogu). Drugi mogu komunicirati manje ili na ograničene načine. 

Potpuna ili gotovo potpuna nemogućnost komunikacije

To će uložiti velike napore kako bi se izbjegla komunikacija ili potpuno izbjegavanje. Može izgledati ovako:

• Osjećaj nemogućnosti govora. Može se dogoditi jer se osjećate preplavljeno ili paralizirano strahom ili tjeskobom. Može se činiti da odbijate govoriti, ali to je reakcija “autopilota”, a ne namjerni izbor.
• Napeto ili ukočeno držanje, ukočenost ili osjećaj nemogućnosti kretanja.
• „Jelen u svjetlima farova“ ili prazan izraz lica.
• Izbjegavanje kontakta očima.
• Izbjegavanje društvenih interakcija ili ne sudjelovanje u njima.
• Ne traženje stvari koje se žele ili trebaju (npr. dijete u školi ne pita učitelja može li ići na WC, što dovodi do mokrenja tijekom dana ).
• Ometajuće ponašanje (poput ispada bijesa) kako bi se izbjegao razgovor.

Neverbalna komunikacija

• Preferiranje korištenja široko razumljivih zvukova (kao što su „uh-uh“ za „ne“ i „uh-huh“ za da) ili drugih zvukova umjesto riječi.
• Korištenje neverbalne komunikacije za izbjegavanje razgovora (poput pisanja odgovora ili pokazivanja na stvari u knjizi).
• Korištenje gesti ili drugih pokreta (poput izraza lica, pokazivanja, pantomime ili klimanja glavom) umjesto riječi.

Minimalna ili smanjena komunikacija

• Usporeni odgovori.
• Korištenje odgovora od jedne riječi ili vrlo kratkih rečenica.
• Mrmljanje, mucanje ili šaptanje.
• Promjena glasa (govor robotskim glasom ili promjena prirodne visine i tona glasa).

Mogući uzroci i faktori rizika

Tačan uzrok nije potpuno poznat. Najčešće se radi o kombinaciji bioloških i psihosocijalnih faktora te komorbiditeta s drugim stanjima.

• Stanja mentalnog zdravlja: socijalna anksioznost (socijalna fobija) je vrlo čest komorbiditet; mogu biti prisutne i fobije, drugi anksiozni poremećaji kao što je generalizirani anksiozni poremećaj (GAD), poremećaj iz autističnog spektra, separacijska anksioznost i sl.
• Porodična anamneza/genetika: češća pojava anksioznih poremećaja u porodici.
• Govorno-jezični i komunikacijski faktori: mucanje, kašnjenja u razvoju govora ili slušne obrade mogu povećati anksioznost oko govora.
• Društveni i životni događaji: izloženost maltretiranju, traumatskim događajima, porodičnim konfliktima ili promjena jezika okruženja.

Koje su komplikacije selektivnog mutizma?

SM može negativno utjecati na vaš život na mnogo načina. To može uključivati:

• Socijalne poteškoće, usamljenost ili izolacija.
• Razvoj drugih stanja ili simptoma povezanih s anksioznošću.
• Utjecaji na akademski uspjeh ili radni učinak.

Dijagnostika i DSM-5 kriteriji

Dijagnozu obično postavlja stručnjak za mentalno zdravlje (psiholog/psihijatar), uz saradnju logopeda kod sumnje na govorno-jezične poteškoće. Procjena uključuje razgovor, upitnike i opažanje ponašanja u različitim situacijama.

Liječenje i upravljanje

Rana intervencija poboljšava ishod. Terapijski plan se individualizira i može uključivati više modaliteta.

• Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT): postupno izlaganje, učenje strategija suočavanja i smanjenje anksioznosti; kod djece uz aktivno učešće roditelja/skrbnika.
• Logopedska terapija: korisna kada su prisutne govorno-jezične poteškoće.
• Farmakoterapija: selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) mogu se razmotriti kada psihološke intervencije nisu dovoljne; odluku donosi ljekar.

Izgledi / Prognoza

Što mogu očekivati ​​ako moje dijete ili ja imamo SM?

Kod djece, SM može utjecati na njihov školski uspjeh, druženje i sklapanje prijateljstava. Također može uzrokovati da djeca izbjegavaju razgovor čak i kada je to važno.

Ako imate SM kao odrasla osoba, on može nastaviti imati negativne učinke. SM vas može spriječiti u stjecanju prijateljstava ili razvijanju odnosa (društvenih, poslovnih, romantičnih itd.). Također može utjecati na vaše uspjehe u školi ili na poslu.

Koliko dugo traje selektivni mutizam?

Kod mnogih ljudi simptomi nestaju do odrasle dobi. Simptomi mogu i dalje biti prisutni, ali se mijenjaju i više izgledaju kao neki drugi anksiozni poremećaj (osobito socijalni anksiozni poremećaj).

Kakvi su izgledi za selektivni mutizam?

Izgledi za SM su općenito dobri, posebno uz ranu dijagnozu i liječenje. Kada se dijagnosticira i liječi u ranom djetinjstvu, većina ljudi sa SM-om može ga prevladati ili naučiti nositi se s njim, tako da ne utječe na njihove živote toliko (ili uopće ne utječe).

Kada se SM ne otkrije ili ne liječi, izgledi su manje pozitivni. Nije opasan, ali negativni učinci mogu biti značajni. Osobe sa SM-om često doživljavaju anksioznost i depresiju. Neki se bore sa socijalnim situacijama i osjećaju se usamljeno ili izolirano. To također može utjecati na njihovo obrazovanje, karijeru i druge važne dijelove njihovih života.

Prevencija

Specifična prevencija ne postoji, jer uzroci nisu jedinstveni. Smanjenje stresa u okruženju, podržavajuća komunikacija i rano prepoznavanje poteškoća mogu ublažiti rizike i posljedice.

Savjeti za roditelje

• Gradite osjećaj sigurnosti i izbjegavajte forsiranje govora u situacijama koje izazivaju strah.
• Postupno širite situacije u kojima dijete komunicira; najprije kroz neverbalne načine.
• Dajte vremena za odgovor; pohvalite svaki pokušaj govora.
• Izbjegavajte kaznu; fokus na podršku i pozitivno potkrepljenje.

Često postavljana pitanja

Da li je selektivni mutizam isto što i autizam?

Nije. SM i poremećaj iz autističnog spektra su odvojena stanja. Ipak, mogu se javiti zajedno, pa je potrebna stručna procjena za preciznu dijagnostiku i plan liječenja.

Koliko dugo može trajati SM?

Kod mnogih osoba simptomi se smanjuju tokom odrastanja, naročito uz terapiju. Ponekad se kasnije manifestuju kao opšta ili socijalna anksioznost.

Kada razmotriti lijekove?

Farmakoterapija (npr. SSRI) razmatra se kada psihološke i logopedske intervencije nisu dovoljne ili su simptomi izraženi. O tome odlučuje ljekar nakon procjene koristi i rizika.

Napomena: Informacije su edukativne prirode i ne zamjenjuju savjet ljekara.