Zašto neko razvije anksioznost, a neko ne – iako žive slične živote? Odgovor je u kombinaciji nasljeđa, biologije mozga i tijela, ranih iskustava, ličnog stila mišljenja i trenutnih stresora. Ovaj vodič, napisan jednostavno ali stručno, razlaže uzroke i faktore rizika po domenima, objašnjava kako se međusobno “uklapaju”, te nudi praktične korake za procjenu i prevenciju.
Kratko: anksioznost je multifaktorska. Rijetko postoji “jedan uzrok”; obično je riječ o sklopu predispozicije + okidača + obrazaca koji problem održavaju.
Šta se podrazumijeva pod uzroci i faktori rizika za anksioznost?
Uzroci (mehanizmi): procesi u tijelu/psihi koji direktno doprinose anksioznosti (npr. hiperreaktivna HPA-osovina, uvjetovana strahom nakon traume).
Faktori rizika: karakteristike ili okolnosti koje povećavaju vjerovatnoću razvoja anksioznosti (npr. porodična historija, rani gubitak, hronični stres na poslu, visok unos kofeina).
Okidači: događaji koji “pokrenu” epizodu (npr. noćni panični napad nakon perioda neprospavanih noći).
Održavajući faktori: ponašanja i navike koje zadržavaju problem (izbjegavanje, sigurnosna ponašanja, doomscrolling, neredovan san).
U praksi: osoba sa nasljednom osjetljivošću + nedostatkom sna i viškom kofeina + perfekcionizmom u zahtjevnom poslu + manjkom podrške → znatno veći rizik da anksioznost poraste i potraje.
Genetski i porodični faktori
Porodična historija anksioznih i srodnih poremećaja (depresija, PTSP, OCD) povećava rizik.
Temperament u djetinjstvu: inhibiranost, visoka osjetljivost, plašljivost, povučenost u nepoznatom.
Modelovanje: djeca uče kako odrasli reaguju na stres; preuveličane brige i izbjegavanje u porodici mogu postati “default”.
Šta možete učiniti? Prepoznati porodični obrazac ne znači “sudbinu”. Planirajte rane preventivne korake (higijena sna, rad na mislima, trening tolerancije nesigurnosti, ekspozicija malim izazovima).
Povezano: [Anksioznost kod djece].
Biološki faktori (mozak, hormoni, tijelo)
Neurotransmiteri i moždane mreže
Uloga serotonina, noradrenalina, GABA u regulaciji raspoloženja i pobuđenosti.
Amygdala (detektor prijetnje) i prefrontalni korteks (kontrola/interpretacija); kod anksioznosti često pojačana “alarmna” reaktivnost i slabija kognitivna modulacija.
HPA-osovina i stres hormoni
Hronično povišen kortizol (dugotrajan stres) mijenja pobuđenost, spavanje, pažnju i probavu → “tijelo stalno na oprezu”.
San i cirkadijalni ritam
Manjak sna, kasni ekrani i neredovan ritam povećavaju anksioznost, posebno jutarnji nemir.
Somatska stanja
Štitnjača (hiper/hipo), anemija, srčane aritmije, hipoglikemija, astma/COPD, GERB mogu pogoršati ili imitirati anksiozne simptome.
Supstance i lijekovi
Kofein/energetska pića, nikotin i alkohol (rebound anksioznost) su česti pojačivači.
Neki lijekovi (npr. stimulansi) mogu povećati nemir i lupanje srca.
Šta možete učiniti? Provjeriti san i kofein, uraditi osnovne medicinske pretrage kad su simptomi novi/jaki, voditi “dnevnik okidača” (kafa, šećer, ekrani, kasno spavanje).
Niska tolerancija nesigurnosti (“moram imati 100% kontrolu”).
Perfekcionizam i rigidna uvjerenja (“ne smijem pogriješiti”).
Ponašanja koja održavaju problem
Izbjegavanje (donosi kratko olakšanje → dugoročno širi strah).
Sigurnosna ponašanja (npr. izlaz blizu vrata, stalno mjerenje pulsa) sprečavaju učenje da je situacija zapravo podnošljiva.
Šta možete učiniti? Krenuti s kognitivno-bihevioralnim alatima: identifikovati misli, reći “možda, a možda i ne”, planirati postepenu ekspoziciju bez sigurnosnih ponašanja.
Povezano: [Prevencija i samopomoć].
Socijalni i okolišni faktori
Hronični stres na poslu/školi, visoki zahtjevi i niska kontrola.
Mobing/burnout, nesigurna ili konfliktna radna/porodična sredina.
Finansijski pritisci, briga o članovima porodice, roditeljstvo bez podrške.
Socijalna izolacija ili preseljenje/relokacija.
Kultura i stigma (otežano traženje pomoći).
Šta možete učiniti? Mapirajte najveće stresore, uvedite granice i mikro-odmore, radite na podršci (porodica, prijatelji, grupa, terapeut), a gdje je moguće – pregovarajte o opterećenju/rasporedu.
Tabela: faktori po domenima (uz brze intervencije)
Domen
Primjeri faktora
Brze intervencije
Genetski/porodični
porodična historija anksioznosti/depresije; inhibiran temperament
rana psihoedukacija; učenje tolerancije nesigurnosti; mali “izazovi hrabrosti”
Biološki
malo sna; visok kofein; hormonske/osnovne bolesti; nikotin/alkohol
Tjelesni simptomi (puls, vrtoglavica) koje osoba pogrešno protumači kao opasnost
Podsjetnici na traumu (mirisi, mjesta, zvukovi)
Šta pomaže odmah? “SOS” set: sporo disanje 4–6/min (duži izdah), uzemljenje 5-4-3-2-1, kratka šetnja/istezanje, čaša vode, ostati u situaciji dok val ne prođe (mikro-ekspozicija).
Zašto se anksioznost “održava” iako znamo da nije realna?
Negativno potkrepljenje: izbjegavanje smanji strah kratkoročno, pa ga mozak nauči kao “rješenje”, iako dugoročno problem raste.
Selektivna pažnja: um traži “dokaze” prijetnje, propušta neutralne signale.
Kognitivne distorzije: vjerujemo “što ako” mislima kao činjenicama.
Biološka senzibilizacija: što smo češće pobuđeni, niži je prag za novi alarm.
Rješenje = kombinacija:ekspozicija + rad na mislima + san + smanjenje supstanci + podrška.
Posebne grupe: specifični rizici i prilagodbe
Djeca i adolescenti
Rani separacijski strah, školsko izbjegavanje, socijalne mreže i FOMO.
Fokus: roditeljski coaching (manje prezaštićivanja, više podrške za hrabrost), školske prilagodbe, dječja KBT.
Trudnice i postpartalno
Hormonalne promjene, brige o bebi/porodu, manjak sna.
Prva linija: psihoterapija, san, disanje, podrška; medikacija samo uz ginekologa/psihijatra.
Starije osobe
Više somatskih komorbiditeta, polifarmacija; veći rizik nuspojava sedativa.
KBT i mindfulness su učinkoviti; pažljivo doziranje lijekova.
Mini-screening: procijeni vlastite rizike (5 pitanja)
Za svako DA dodaj po 1 bod:
Imate li bliskog srodnika s anksioznošću/depresijom?
Spavate li <6,5 h prosječno i često kasno koristite ekran?
Pijete li ≥2 jaka napitka s kofeinom poslije 14h?
Često izbjegavate situacije zbog anksioznosti (vožnja, pozivi, gužve)?
Imate li dugotrajan hronični stres bez jasnog plana podrške/granica?
0–1: nizak trenutni rizik • 2–3: srednji (vrijedi uvesti rutine) • 4–5: povišen (razmislite o strukturi samopomoći i razgovoru sa stručnjakom).
Nije dijagnostički alat – služi orijentaciji.
Kada obavezno potražiti stručnu pomoć?
Simptomi traju > 2–4 sedmice i remete posao/školu/odnose/san
Uporna izbjegavanja, sužavanje života
Izražena depresivnost, beznađe ili misli o samopovređivanju
Sumnja na medicinski uzrok (štitnjača, aritmije, anemija…)
Upotreba alkohola/sedativa radi “smirenja”
Ako si u Sloveniji i u krizi: 116 123 (Samarijan & Sopotnik, 24/7) • 01 520 99 00 (Klic v duševni stiski, 19–07h) • 116 111 (TOM, djeca/mladi, 12–20h).
FAQ (People Also Ask)
Je li anksioznost nasljedna? Postoji genetska sklonost, ali okolina, navike i naučeni obrasci imaju ogroman utjecaj – zato su prevencija i terapija učinkovite.
Može li kofein pogoršati anksioznost? Da, kod mnogih. Probaj 2–4 sedmice bez kofeina i prati razliku.
Zašto je anksioznost gora ujutro? Prirodno viši kortizol + manjak sna + kasni ekrani. Pomažu svjetlo/šetnja nakon buđenja, doručak s proteinom, higijena sna.
Može li anksioznost doći “niotkuda”? Često postoji kombinacija “skrivenih” faktora (san, kofein, stres, podsjetnici na traumu) + način tumačenja tjelesnih signala.
Šta je najvažniji prvi korak? Stabilizovati san i kofein, naučiti sporo disanje, započeti male ekspozicije i razmotriti KBT.
Sažetak (što ponijeti)
Anksioznost nastaje zbrojem predispozicije i okolnosti – nije “krivica”, nego obrazac koji se može mijenjati.
Najveći efekat daju san, redukcija kofeina, KBT alati, ekspozicija i podrška.
Ako simptomi traju ili se pogoršavaju – potražite stručnu pomoć.