Vrste depresije: simptomi, uzroci i liječenje (kompletan vodič)

Kratki sažetak: Koje su vrste depresije, kako ih razlikovati i koje terapije stvarno pomažu? U ovom vodiču dobijate pregled podtipova, simptoma, uzroka i opcija liječenja, plus praktične korake samopomoći.

Detaljnije pročitajte u članku: Depresija – simptomi, uzroci, vrste, liječenje i prevladavanje 2025

Uvod: zašto je Depresija važna

Depresija je jedan od najčešćih mentalnih poremećaja i vodeći uzrok invaliditeta u svijetu. Ipak, postoji više vrsta depresije, a svaka ima nijanse u simptomima, trajanju i načinu terapije.

Razumijevanje podtipova pomaže da se brže dođe do tačne dijagnoze i djelotvornog plana oporavka. Ovaj tekst je napisan jasno i praktično – da znate šta tražiti, zašto se javlja i kako se liječi.

Definicija i osnovni pregled

Depresija (depresivni poremećaji) obuhvata skup stanja koja dijele osnovu: trajno sniženo raspoloženje i/ili gubitak interesa/uživanja, uz bihevioralne, kognitivne i tjelesne promjene. Kada govorimo o vrstama depresije, mislimo na specifične kliničke obrasce (npr. velika depresivna epizoda, distimija, sezonski afektivni poremećaj, postporođajna depresija i dr.).

Svaka vrsta ima kriterije u pogledu trajanja, intenziteta i pridruženih simptoma (npr. melankolične ili atipične osobine, psihotični simptomi). Razlike su važne jer određuju izbor terapije (psihoterapija, farmakoterapija, rTMS, ECT, terapija svjetlom itd.).

Simptomi i znakovi

Detaljnije pročitajte u članku Simptomi Depresije. Uobičajeni znakovi uključuju:

• uporno sniženo raspoloženje, tuga, praznina;
• gubitak interesa/uživanja (anhedonija), socijalno povlačenje;
• poremećaj sna (nesanica ili pretjerano spavanje), jutarnje pogoršanje;
• umor, manjak energije, usporenost ili nemir;
• smanjen ili pojačan apetit, promjene težine;
• koncentracijski i memorijski problemi, osjećaj bezvrijednosti/krivnje;
• usporen govor/pokreti ili psihomotorna agitacija;
• somatske tegobe bez jasnog organskog uzroka (glavobolja, bolovi);
• misli o smrti/samoubistvu – hitno potražite stručnu pomoć.

Simptomi moraju trajati dovoljno dugo i uzrokovati klinički značajno oštećenje da bi se govorilo o epizodi. Podtipovi se razlikuju po obrascu (npr. sezonska fluktuacija, prisutnost psihotičnih simptoma, početak nakon porođaja).

Uzroci i faktori rizika

Detaljnije pročitajte u članku: Uzroci Depresije.

Depresija je multifaktorijalna – kombinacija genetike, neurobiologije, psihologije i okoline.

• Biološki: nasljednost, promjene neurotransmitera (serotonin, noradrenalin, dopamin), os hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda, upalni markeri, hormonske promjene (perinatalno, perimenopauza, štitnjača).
• Psihološki: stil razmišljanja (negativna pristrasnost), perfekcionizam, trauma iz djetinjstva, naučena bespomoćnost.
• Okolišni/socijalni: hronični stres, gubici, izolacija, nezaposlenost, siromaštvo.
• Medicinski: hronične bolesti (dijabetes, kardiovaskularne), bol, zloupotreba supstanci; neki lijekovi mogu pogoršati raspoloženje (opisno).

Vrste / podtipovi

U nastavku je pregled najčešćih podtipova. Za svaki navodimo ključne znakove, primjere i terapijske smjernice. Cilj je da prepoznate koja vrsta depresije najviše liči na vašu situaciju – konačnu dijagnozu postavlja stručnjak.

1) Velika depresivna epizoda (Major Depressive Disorder – MDD)

Najpoznatiji oblik. Traje ≥2 sedmice sa značajnim sniženjem raspoloženja i/ili anhedonijom, plus dodatni simptomi. Epizode se mogu ponavljati, s periodima remisije.

• Ključni znaci: teška tuga, jutarnje pogoršanje, rani jutarnji buđenja, smanjeni apetit i težina (melankolične osobine) ili suprotno (atipične osobine).
• Terapija: KBT, IPT ili bihejvioralna aktivacija; SSRI/SNRI po procjeni; rTMS ili ECT kod rezistencije.
• Primjer: Osoba koja je ranije uživala u druženjima sada ih izbjegava, teško ustaje, gubi na težini i osjeća bezvrijednost.

2) Perzistentni depresivni poremećaj (PDD, distimija)

Distimija je blaže, ali hronično sniženo raspoloženje ≥2 godine (kod djece ≥1 godina), uz 2+ prateća simptoma. Često se opisuje kao “uvijek pomalo tužan/a”.

• Ključni znaci: stalni umor, nisko samopouzdanje, “mutna” radost, produktivnost pada.
• Terapija: psihoterapija (KBT/MBCT), farmakoterapija po potrebi, struktura dana i ciljevi.
• Primjer: Godinama osjeća “sivu” svakodnevicu bez velikih oscilacija, teško se motivira.

3) Sezonski afektivni poremećaj (SAD)

Sezonski afektivni poremećaj je obrazac depresije koji se javlja i povlači u određenim godišnjim dobima (češće zimi). Vezan je uz manje prirodnog svjetla.

• Ključni znaci: pospanost, pojačan apetit (ugljikohidrati), dobitak na težini, povlačenje.
• Terapija: terapija svjetlom (po protokolu), KBT, fizička aktivnost, po potrebi antidepresivi.
• Primjer: Kaže da “u novembru nestane energija”, a u proljeće se spontano poboljša.

4) Perinatalna i postporođajna depresija

Postporođajna depresija (i šire: perinatalna depresija) javlja se tokom trudnoće ili u prvih 12 mjeseci nakon porođaja. Nije isto što i “baby blues” koji traje nekoliko dana.

• Ključni znaci: izražena tuga, krivnja, plačljivost, anksioznost, poteškoće u povezivanju s bebom, poremećaj sna/apetita.
• Terapija: IPT/KBT, podrška porodice, sigurni lijekovi po akušersko-psihijatrijskoj procjeni; hitna pomoć ako postoje misli o samopovređivanju ili povređivanju bebe.
• Primjer: Nakon porođaja, majka se osjeća “otupjelo”, izbjegava kontakt, osjeća intenzivnu krivnju.

5) Psihotična depresija

Teška depresivna epizoda udružena s psihotičnim simptomima (npr. krivnje/propisnosti, nihilističke zablude, ponekad slušne halucinacije). Zahtijeva hitnu stručnu procjenu.

• Terapija: kombinacija antidepresiva i antipsihotika; ECT ima visoku učinkovitost kod teških slučajeva.
• Primjer: Uvjerenje da je “nepopravljivo loša osoba koja zaslužuje kaznu”, uz tešku bezvoljnost.

6) Melankolična i atipična depresija (specifikatori)

Melankolična depresija: gubitak zadovoljstva u svemu, jutarnje pogoršanje, rani buđenja, izražen gubitak apetita, psihomotorna usporenost. Atipična: reaktivno raspoloženje, povećan apetit i spavanje, “olovnost” u udovima, osjetljivost na odbijanje.

• Terapija: obje reagiraju na psihoterapiju i antidepresive; atipična ponekad bolje na određene farmakološke opcije – odluku donosi ljekar.
• Primjer: Melankolična – “ništa me više ne raduje”; Atipična – “mogu se nasmijati na kratko, ali sam stalno iscrpljen/a”.

7) Situaciona (reaktivna) depresija / poremećaj prilagodbe s depresivnim raspoloženjem

Simptomi depresije nakon identifikovanog stresora (npr. gubitak posla, razvod), ali ne ispunjavaju punu sliku MDD-a. I dalje može biti ozbiljno i zahtijeva podršku.

• Terapija: kratkoročna psihoterapija (npr. IPT), podrška i planiranje koraka oporavka.
• Primjer: Nakon razvoda, osoba doživljava sniženo raspoloženje i nesanicu 6 sedmica.

8) Depresija u sklopu bipolarnih poremećaja

Bipolarna depresija spada u bipolarne poremećaje (ne unipolarnu depresiju), ali je klinički vrlo slična. Ključno je razlučiti postojanje maničnih/hipomaničnih epizoda u životnoj anamnezi.

• Terapija: stabilizatori raspoloženja i drugi specifični lijekovi; antidepresivi se koriste oprezno. Psihoterapija i regulacija ritmova.
• Primjer: U prošlosti kraće faze nenaspanosti s pojačanom energijom – danas teška depresivna epizoda.

9) Premenstrualni disforični poremećaj (PMDD)

Teški afektivni i somatski simptomi u lutealnoj fazi ciklusa koji značajno narušavaju funkcioniranje, s povlačenjem nakon početka menstruacije.

• Terapija: promjene stila života, KBT; određene farmakološke opcije prema ginekološko-psihijatrijskoj procjeni.
• Primjer: Svakog mjeseca 7–10 dana prije menstruacije izražena razdražljivost, tuga i umor.

10) Depresija kod djece, adolescenata i starijih

Kod djece i mladih češće razdražljivost nego tuga; kod starijih više somatskih tegoba i kognitivnih pritužbi. Procjena i terapija se prilagođavaju dobi.

• Djeca/adolescenti: porodična podrška, školske intervencije, psihoterapija; lijekovi oprezno i pod nadzorom.
• Stariji: pregled lijekova, somatska obrada, kombinacija psihoterapije i farmakoterapije; prevencija pada i izolacije.

Metode liječenja i terapije

Više o ovoj temi pročitajte na našem zasebnom članku: Liječenje Depresije.

Najbolji rezultati se postižu kombinacijom naučno utemeljenih intervencija, prilagođenih vrsti depresije, težini i preferencijama pacijenta.

Psihoterapija

• KBT (kognitivno-bihevioralna terapija): restrukturiranje negativnih obrazaca misli + bihejvioralna aktivacija.
• IPT (interpersonalna terapija): fokus na ulogama, tugovanju i odnosima; posebno korisna u perinatalnoj i situacionoj depresiji.
• BA (bihejvioralna aktivacija): precizan plan aktivnosti koji vraća nagrađujuća iskustva.
• MBCT/ACT: mindfulness i prihvaćanje za prevenciju relapsa i povećanje psihološke fleksibilnosti.

Farmakoterapija

Antidepresivi (SSRI, SNRI, NaSSA, bupropion, triciklički i drugi) imaju dokazanu učinkovitost. Izbor zavisi od simptoma, komorbiditeta, nuspojava i preferencija. Poboljšanje se često vidi unutar 2–6 sedmica; doza i trajanje su individualni.

Kod rezistentnih slučajeva razmatra se augmentacija (npr. atipični antipsihotik) ili promjena klase. Odluke donosi ljekar uz praćenje koristi i rizika.

Somatske/neuromodulacijske terapije

• rTMS: neinvazivna stimulacija mozga za rezistentnu depresiju.
• ECT: efikasna kod teške/psihotične depresije ili visokog rizika (brz odgovor potreban).
• (Es)ketamin: specifične indikacije kod rezistentne depresije – provodi se u kontrolisanim uslovima.
• Terapija svjetlom: prva linija u sezonskom afektivnom poremećaju.

Podrška stilu života (osnova oporavka)

• san: redovan ritam, higijena spavanja;
• tijelo: umjerena fizička aktivnost (npr. 150 min sedmično), sunčeva svjetlost/boravak na otvorenom;
• ishrana: cjelovite namirnice, proteini i vlakna; hidratacija;
• socijalna povezanost: planirani kontakti, grupe podrške;
• digitalna higijena: ograničiti doomscrolling i noćne ekrane.

Prirodni i alternativni pristupi

Prirodne opcije mogu dopuniti standardnu terapiju, ali ne zamjenjuju stručni tretman, posebno kod umjerene do teške depresije.

• Vježbanje: meta-analize pokazuju umjeren efekt na simptome; ciljajte 3–5 sesija sedmično.
• Mindfulness i disanje: smanjuju ruminaciju i fiziološku napetost.
• Svjetlosna terapija: validna za sezonski obrazac; koristite standardizirane lampe prema protokolu.
• Omega-3 (EPA/DHA): moguća korist u dijelu slučajeva; doze i interakcije procjenjuje ljekar.
• Biljni pripravci (npr. gospina trava): oprez zbog interakcija s lijekovima i varijabilnog kvaliteta – obavezno savjetovanje sa stručnjakom.

Prevencija i samopomoć

Oporavak je proces – mali, dosljedni koraci se zbrajaju. Predlažemo okvir koji možete prilagoditi.

• Plan od 4 sedmice: Sedmica 1 – rutina sna i obroka; Sedmica 2 – šetnje 20–30 min; Sedmica 3 – socijalni kontakt 2x; Sedmica 4 – kreativna/ugodna aktivnost.
• Dnevnik raspoloženja: pratite san, aktivnost, misli i raspoloženje; uočite okidače i “mikro-dobitke”.
• Bihejvioralna aktivacija: svaki dan 1 mala, mjerljiva aktivnost (npr. “10 min spremanja radnog stola”).
• Rizici: alkohol i supstance pogoršavaju depresiju – smanjite/izbjegavajte.
• Potražite pomoć: ako se jave misli o samopovređivanju, obratite se zdravstvenoj službi/stručnjaku bez odlaganja.

Česte greške i mitovi

• “To je samo tuga.” Depresija je medicinsko stanje s neurobiološkim i psihosocijalnim komponentama.
• “Sve vrste depresije su iste.” Vrste depresije imaju različite obrasce i terapijske prioritete.
• “Lijekovi odmah ‘poprave’ stanje.” Učinak se gradi sedmicama; monitoring i prilagodbe su normalni.
• “Vježbanje je dovoljno.” Korisno je, ali često nije dovoljno samo; kombinujte sa psihoterapijom i/ili lijekovima.
• “Ako imam dobar razlog biti tužan, to nije depresija.” Etiologija ne negira kliničku sliku niti potrebu za tretmanom.

Komplikacije i povezanost s drugim stanjima

Neliječena depresija povećava rizik za hronično trajanje, relaps, suicidalnost, zloupotrebu supstanci, kardiometaboličke bolesti i narušene odnose. Komorbiditeti su česti: anksiozni poremećaji, panični poremećaj, OCD, PTSP, hronični bolni sindromi i poremećaji spavanja.

Crvene zastavice: brze promjene u težini sna/apetita, psihotični simptomi, visoka beznadnost, planovi samopovređivanja – potražite hitnu stručnu pomoć.

Tabela: pregled podtipova i terapije prve linije

FAQ

Koja je razlika između tuge i depresije?

Tuga je prirodna reakcija koja obično popušta i ne remeti funkcioniranje dugoročno. Depresija je skup simptoma koji traju, ometaju svakodnevicu i zahtijevaju terapiju.

Kako znati koju tačno vrstu depresije imam?

Ključni su trajanje, obrazac i pridruženi simptomi (npr. sezonalnost, psihotični simptomi). Procjenu i dijagnozu postavlja stručnjak kroz klinički intervju.

Da li se sve vrste liječe istim lijekovima?

Ne. Iako su SSRI/SNRI česti, izbor zavisi od podtipa, komorbiditeta i nuspojava. Npr. sezonski obrazac koristi terapiju svjetlom; psihotična depresija zahtijeva kombinaciju lijekova.

Koliko brzo mogu očekivati poboljšanje?

Psihoterapija i lijekovi često daju prve pomake nakon 2–6 sedmica. Stabilizacija se postiže u mjesecima, uz prevenciju relapsa i održavajuće strategije.

Može li vježbanje zamijeniti terapiju?

Vježbanje je snažan adjuvans, ali rijetko dovoljno samo. Najbolje rezultate daje u kombinaciji sa psihoterapijom i, po potrebi, farmakoterapijom.

Šta ako terapija “ne radi”?

Razmotrite prilagodbu doze, promjenu pristupa ili augmentaciju. Postoje i napredne opcije (rTMS, ECT, esketamin) – sve uz specijalističku procjenu i nadzor.

Zaključak

Prepoznavanje vrsta depresije ubrzava put do oporavka. Uz tačnu dijagnozu, personalizovanu terapiju i male, dosljedne korake, povratak kvaliteta života je dostižan.