
Dijabetes tipa 2 (T2D) je hronično stanje koje se javlja kada je šećer u krvi (glukoza) dugoročno povišen. To se najčešće dešava zato što tijelo ne može pravilno koristiti inzulin (inzulinska rezistencija) i/ili gušterača vremenom ne proizvodi dovoljno inzulina. Iako je ovo stanje doživotno, uz dobar plan i podršku zdravstvenog tima mnogi ljudi uspijevaju držati glukozu u ciljnim vrijednostima i smanjiti rizik od komplikacija.
U praksi, dijabetes tip 2 se najčešće kontroliše kombinacijom promjena načina života, lijekova i redovnih pregleda. Ako ti treba praktičan jelovnik i ideje za obroke, pogledaj i vodič: obrok za dijabetičare.
Uobičajene, zdrave vrijednosti šećera u krvi (glukoze) su približno 70 do 99 miligrama po decilitru (mg/dL). Kod nedijagnosticiranog dijabetesa tipa 2 vrijednosti su često 126 mg/dL ili više (posebno na tašte), što je znak da je vrijeme za testiranje i procjenu kod liječnika.
Dijabetes je vrlo čest. Otprilike 1 od 10 ljudi u SAD-u ima dijabetes, a 90% do 95% slučajeva odnosi se na dijabetes tipa 2. Procjene govore da T2D pogađa značajan dio svjetske populacije. Većina osoba s dijabetesom tipa 2 je starija od 45 godina, ali se sve češće javlja i kod mlađih, uključujući djecu.
Ako želiš detaljnije o znakovima, pročitaj i: znakovi i simptomi dijabetesa tipa 2.
Simptomi dijabetesa tipa 2 obično se razvijaju postepeno, kroz mjesece ili godine. Upravo zbog toga mnogi ljudi dugo ne primijete problem, pa se dijagnoza ponekad postavi tek kada se urade rutinske analize ili kada se pojave komplikacije.
Najčešći simptomi dijabetesa tipa 2 mogu uključivati:

Ako prepoznaješ ove simptome, javi se liječniku – jednostavne krvne pretrage mogu potvrditi ili isključiti dijabetes tip 2. Kod nekih ljudi povišeni šećer i zdravstvena briga mogu pojačati napetost ili tjeskobu, pa može pomoći i tekst: anksioznost.
Glavni uzrok dijabetesa tipa 2 je inzulinska rezistencija. Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača i pomaže da glukoza iz krvi uđe u ćelije, gdje se koristi kao energija. Kada ćelije ne reagiraju na inzulin kako bi trebale, gušterača mora proizvoditi sve više inzulina da bi “nadoknadila” otpor. S vremenom, ako rezistencija postane izražena i gušterača više ne uspijeva proizvesti dovoljno inzulina, nivo glukoze raste i razvija se dijabetes tipa 2.
Na inzulinsku rezistenciju mogu utjecati različiti faktori, uključujući:
Upravljanje stresom je važan dio svakodnevne kontrole šećera, jer stres može utjecati na apetit, san i hormonalne reakcije. Više o tome pročitaj ovdje: stres.
Uzrok dijabetesa tipa 2 je složen, ali je jasno da genetika ima značajnu ulogu. Procjene pokazuju da je doživotni rizik oko 40% ako jedan biološki roditelj ima dijabetes tipa 2, a oko 70% ako ga imaju oba roditelja. Istraživači su identificirali veliki broj varijacija DNK povezanih s rizikom – neke utiču na inzulinsku rezistenciju i lučenje inzulina, a druge povećavaju sklonost debljanju i pretilosti.
Vjerovatnoća za razvoj dijabetesa tipa 2 je veća ako:
Zbog sporog razvoja simptoma, posebno je važno redovno posjećivati liječnika ako imaš faktore rizika, kako bi se povišen šećer otkrio na vrijeme. Ako uz T2D pratiš i povišen pritisak, pogledaj i: visok krvni tlak.

Nedijagnosticiran ili loše kontrolisan dijabetes tipa 2 s vremenom može oštetiti krvne žile i živce, što utiče na više organa. Dugoročne komplikacije mogu uključivati:
Za zdravlje stopala i prevenciju komplikacija korisno je pročitati i: stopala.
Akutna (iznenadna i teška) komplikacija kod dijabetesa tipa 2 je hiperosmolarno hiperglikemijsko stanje (HHS). To je hitno stanje koje može biti opasno po život i obično nastaje kada je glukoza danima do sedmicama vrlo visoka, što vodi teškoj dehidraciji i konfuziji.
Liječnici dijagnosticiraju dijabetes tipa 2 pomoću krvnih pretraga koje mjere nivo glukoze ili prosjek glukoze u posljednjim mjesecima. Najčešće se koriste:
U određenim situacijama liječnik može naručiti i testove na autoantitijela kako bi procijenio da li je u pitanju dijabetes tipa 1 umjesto tipa 2. Za dodatne provjerene informacije možeš pogledati vodiče na Mayo Clinic.

Upravljanje dijabetesom tipa 2 obično se zasniva na tri ključna stuba:
Veći dio “svakodnevne kontrole” radiš ti uz vodstvo i podršku tima, koji često uključuje porodičnog liječnika ili endokrinologa, dijetetičara, edukatora za dijabetes (CDCES), oftalmologa i stomatologa. Podrška porodice i bliskih ljudi je važna jer dijabetes tip 2 često traži više manjih odluka svaki dan.
Redovna tjelesna aktivnost pomaže u kontroli dijabetesa tipa 2 jer:
Razgovaraj s liječnikom prije početka programa vježbanja – posebno ako koristiš inzulin ili lijekove koji mogu povećati rizik od hipoglikemije. Opći cilj je oko 150 minuta sedmično aktivnosti umjerenog intenziteta.
Šta i kada jedeš direktno utiče na šećer u krvi. Zato se plan ishrane najčešće pravi individualno, zajedno s liječnikom ili dijetetičarom. Mnogim ljudima pomaže kada u osnovi jelovnika imaju:
Neki ljudi istražuju i specifične pristupe ishrani; ako te zanima tema, pročitaj i: keto dijeta (uz napomenu da nije za svakoga i da se treba uskladiti s terapijom).
Liječnik može preporučiti lijekove za kontrolu dijabetesa tipa 2, u zavisnosti od vrijednosti šećera, A1C, drugih bolesti i ciljeva liječenja. Najčešće opcije uključuju:
Praćenje glukoze pokazuje koliko dobro trenutni plan djeluje i pomaže u donošenju odluka o obrocima, aktivnosti i terapiji. Na šećer u krvi može utjecati mnogo faktora, uključujući stres, san, infekcije i promjene rutine. Neke utjecaje s vremenom možeš naučiti prepoznati, a neke je teško predvidjeti – zato je redovno mjerenje važno ako ti ga liječnik preporuči.
Dva najčešća načina kućnog praćenja su glukometar (ubod prsta) i/ili kontinuirani monitor glukoze (CGM). Liječnik će ti odrediti ciljni raspon vrijednosti.
Dijabetes tipa 2 je hronična (dugotrajna) bolest, što znači da je kontrola potrebna do kraja života. Ne postoji “jedan lijek” koji ga trajno uklanja. Ipak, kod nekih ljudi je moguće postići dugotrajan period odlične kontrole (pa i normalizaciju vrijednosti) uz intenzivne promjene načina života i/ili terapiju, ali ako se kontrola prekine, šećer se obično ponovo povisi.
Trebat će ti redovne kontrole kako bi se pratilo da li plan liječenja daje rezultate i da li se ciljevi mijenjaju s vremenom. Odmah se javi liječniku ako primijetiš simptome mogućih komplikacija.
Odmah potraži hitnu pomoć ako se pojave sljedeći upozoravajući znakovi:

Dijabetes tipa 2 zahtijeva svakodnevne odluke i dosljednost. Iako je stanje složeno i ponekad naporno, uz dobru edukaciju, alate i podršku većina ljudi može postići stabilnu kontrolu i voditi ispunjen život. Važno je dati prioritet i fizičkom i mentalnom zdravlju, jer dugotrajna briga o bolesti može biti psihički zahtjevna. Ako osjetiš simptome depresije, korisno je pročitati i: depresija.
Prognoza zavisi od više faktora, uključujući:
Osim medicinske skrbi i smjernica, ovo često pomaže u praksi:
Neke strategije mogu smanjiti rizik ili odgoditi početak dijabetesa tipa 2, kao što su:
Ipak, kod nekih osoba genetski faktori mogu biti toliko izraženi da promjene načina života nisu dovoljne da potpuno spriječe razvoj T2D, ali i tada navike obično pomažu da se odgodi početak i smanji rizik od komplikacija. Za dodatne praktične smjernice o prevenciji i životu s T2D možeš pogledati i NHS.
Dijabetes tipa 2 zahtijeva stalnu, svakodnevnu brigu. U početku može biti teško, ali s vremenom se većina ljudi “uhoda” i bolje razumije kako tijelo reaguje na hranu, aktivnost, stres i terapiju. Timski rad s zdravstvenim osobljem i podrška bliskih ljudi mogu napraviti veliku razliku.
Disclaimer: Ovaj sadržaj je informativan i ne zamjenjuje pregled, dijagnozu niti terapiju. Za individualne preporuke obrati se svom liječniku.
Pingback: Inzulinska rezistencija: simptomi, uzroci i liječenje
Pingback: Predijabetes i inzulinska rezistencija: vodič